Sveobuhvatnost islama 'Abdulaziz Džumu'a Emin Islam je cjelokupni sistem života. On je otadžbina i država, vlada i narod. On je moral i snaga. On je milost i pravda. On je kultura i zakon. On je znanost i sudbina. On je imetak i bogastvo. On je džihad i da'wa. On je vojska i ideja. On je podjednako - iskreno uvjerenje i ispravni ibadet. Ovaj temelj potvrđuje: - Božansko porijeklo - sveobuhvatnost programa - univerzalnost poslanstva - internacionalnost da'we - moralnost sretstava i cilja i svojstvenost islamske da'we. Islam se nije prestao širiti od svoje pojave, čak ni u najtežim danima neprijateljskih napada. Neprijatelji žele da ga ograniče i unište a Allah želi da se on širi: "Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima" (As-Saff, 8) Neprijatelji islama ne biraju sredstva kako bi odvraćali od puta islama i nastoje udaljiti muslimane od njihova životna pravca na sve moguće načine. Poznati kršćanski misionar, Zuvejmir, koji je djelovao u arapskim zemljama tridesetih godina, veli: "Nije cilj misionarstva preobraćanje muslimana u kršćanstvo, jer je to izuzetno teško, već je cilj njihovo izvođenje iz islama. Glad Ston se obratio predstavnicima britanske vlade mašući Kur'anom prema prisutnima: "Sve dok ova knjiga egzistira na Zemlji mi nemamo nade da ćemo pokoriti muslimane." Jedan od prisutnih ustade i pocijepa knjigu, a on mu reče: "Nisam mislio tako, već da udaljimo narod od njena značenja." Nastupio je novi rat, idejni rat, koji je rezultirao udaljavanje muslimana od potpunog i sveobuhvatnog razumijevanja islama, koji Uzvišeni želi: "Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone." (Al-Baqara, 177) Ovo je jedan od Allahovih ajeta koji pojašnjava sveobuhvatnost islama. On u sebi sadrži: 'Akaid (vjerovanje, doktrinu) – Ahlak (etiku, moral) – 'Ibadat (obredoslovlje) – Mu'amelat (kodeks ponašanja). Musliman koji pravilno shvata islam ne pravi razliku između Allahova poziva: "O vi koji vjerujete, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili" (Al-Baqara, 183) – ovo je 'ibadet (obredoslovlje), i poziva Uzvišenog: "O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene" (Al-Baqara, 178) – ovo je tešri', zakonodavstvo. Onaj ko naređuje obrede naređuje i zakone te je obaveza svakog muslimana da ih ne razdvaja – "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (Al-A'raf, 54) Poziv imama, Hasan El-Benne, da je islam vjera i država, društveni zakon i sistem života, unio je preokret u islamskoj misli njegova vremena u kome se nastojalo tumačiti islam odvojeno od njegove političke i socijalne komponente. Islam je tada bi sveden samo na ibadat i neke vjerske pojave i htjelo se da islamsko društvo ima odnos prema vjeri slično zapadnom društvu. Muslimani toga doba su na potpuno različite načine tumačili značenje islama. Neki su ga svodili samo na pojavne vidove ibadeta smatrajući da se tako postiže srž islama. Ovo je bilo mišljenje muslimanskih masa. Drugi su smatrali da je islam oličenje moralnih vrijednosti i duhovnosti, da predstavlja dobru filozofsku hranu za razum i duh. Bilo je onih koji su se divili živosti i praktičnosti islamske misli i nisu osjećali potrebu za bilo kakvim drugim idejama i promišljanjima mimo nje. Neki su smatrali da je islam vrsta naslijeđene vjere i da sa njim nema napretka. Oni su osjećali islam, i sve što je vezano za islam, kao opterećenje. Ovo je posebno primjetno kod osoba koje su se školovale na zapadu i koje nisu imale priliku za lijep kontakt sa islamskim vrijednostima. Oni nisu upoznali islam kroz njegove temelje već su dobili iskrivljenu sliku pomiješanu sa lošim ponašanjem onih koji nisu istinski predstavnici muslimana. U ovakvim okolnostima je imam El-Benna djelovao. Ispravljao je pogrešna promišljanja i razumijevanja islama. Uobličio je sveobuhvatno razumijevanje islama riječima: "Mi vjerujemo da su propisi islama i njegovo učenje univerzalni. Uređuju život i na ovom i na budućem svijetu. Smatramo da je pogrešno ubjeđenje onih koji svode islam samo na obredoslovlje i duhovnost. Islam je uvjerenje i ibadet, domovina i homogenost, vjera i država, duhovnost i rad, mushaf i sablja. Plemeniti Kur'an o svemu ovome govori smatrajući da je to srž islama i oporučuje lijep odnos prema tome: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio" (Al-Qasas, 77) Dok klanjaš učiš Kur'an. Ako hoćeš možeš učiti ajete koji govore - o vjerovanju i ibadetu: "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera" (Al-Bayyina, 5) o sudu, presudi i politici: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore" (An-Nisa, 65) o trgovini i vjeri: "O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše" (Al-Baqara, 282) o džihadu i borbi: "Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno s njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas" (An-Nisa, 102) Ovako su Muslimanska braća dobili nadahnuće i uputu u Allahovoj Knjizi. Shvatili su da je temelj sveobuhvatno, potpuno razumijevanje značenja islama. On se treba implementirati u svim dijelovima života. Njegovi propisi, odredbe se trebaju sprovoditi ukoliko ummet želi živjeti životom ispravnih muslimana. Kako bi se postigao željeni cilj, imam, šehid je postavio sljedeće ciljeve: 1- popravljanje pojedinca 2- formiranje muslimanskog doma 3- upućivanje zajednice 4- poziv vladi da primjenjuje Allahove propise na mudar način u skladu sa islamskim vladanjem 5- poziv ka islamskom jedinstvu. Način na koji se to može postići: Prvo: - pozivati na mudar način, lijepim savjetom i raspravljajući na najljepši način. Nema prisile i grubosti. Moto je: "Nema prisile u vjeru." Drugo: - islamsko odgajanje na temeljima učenja Kur'ana i Sunneta Resula, s.a.v.s. Moto je: "Spoznaj svog Gospodara, popravi sebe, pozivaj druge i formiraj islamsku državu u svom srcu!" Treće: - odgojiti na ovim izvorima porodicu, društvo – džemat, islamsku vladu kako bi se, sa Allahovom dozvolom, dostigao željeni cilj. Potom je odredio odgojne programe kako bi se postiglo sveobuhvatno razumijevanje islama: Program za akidu – vjerovanje: - ne treba pretjerivati već treba uzimati vjerovanje sa izvora selefi-sasliha (dobrih prethodnika) kako bi se izgradile jake ličnosti kod kojih su usađena sljedeća osjećanja: 1- osjećaj uzvišenosti ove misije 2- osjećaj ponosa zbog pripadnosti njoj 3- pouzdanje u Allahovu pomoć Program za ibadet – obredoslovlje: - temelji se na ispravnom uvjerenju, iskrenom slijeđenju. Karakteriše ga sveobuhvatnost, univerzalnost, potpunost i trajnost. Ne pravi se razlika između akide i šeriata, namaza i džihada, već musliman govori: "Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika" (Al-An'am, 162, 163) - te se na taj način postiže sveobuhvatnost. Univerzalnost se potvrđuje u riječima Uzvišenog: "Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik" (Al-A'raf, 158) Potpunost se potvrđuje u riječima Uzvičenog: "U Knjizi Mi nismo ništa izostavili" (Al-An'am, 38) Trajnost se potvrđuje u riječima Uzvišenog: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati" (Ali 'Imran, 85) Program za aktivnost – posebna pažnja se pridaje daiji – onome koji poziva, njegovim moralnim osobinama kao što su: povjerljivost, iskrenost, istinoljubivost, milost, oštroumnost, učenost, itd. Vodi se briga o postepenom napredovanju i etapama koje mora proći. Imam, šehid, Hasan El-Benna, nije pozivao novom islamu već je obnovio staro znanje koje su ljudi bili zaboravili i od koga su se bili udaljili. Karakteristika islamskog učenja, kao što si primijetio, je sveobuhvatnost i potpunost. On nije samo vjerovanje, doktrina, niti je samo vjera ibadeta, niti je samo ekonomski, socijalni ili politički program. On je sistem cjelokupnog života koji sadrži upute i jasne propise, uzvišeno ubjeđenje i lijep ibadet, imamet – predvođenje u mihrabu i rukovođenje u ratu. Islam je upotpunjen i svestran program koji ima sveobuhvatan pogled. U njemu je uređen odnos čovjeka prema sebi, prema porodici, prema društvu i odnos društva prema njemu. On sadrži pojašnjenje temelja i pravila na kojima se baziraju sistemi i zakoni putem kojih se usmjerava kretanje društva u skladu sa islamskim učenjem o kosmosu, čovjeku i životu. Da li u ovome ima išta čudno? Tvorac šeriata je Allah. U njemu se ogleda snaga Stvoritelja, Njegovo savršenstvo, uzvišenost i obuhvatnost onoga što je bilo i što jest. Uobličio ga je Onaj koji sve zna i koji je o svemu obaviješten. On zna šta jest i šta će biti, jer Njegovo znanje sve obuhvata. Naredio je da se ništa ne mijenja: "Allahove riječi niko ne može izmijeniti" (Yunus, 64) – jer nema potrebe za promjene i izmjene bez obzira na različitost mjesta i vremena i napredovanje čovjeka. Kada učimo Kur'an ili čitamo hadise Resula, s.a.v.s., koji govore o islamskoj državi ne nalazimo ni ajet niti hadis u sljedećoj formi: "O vi koji vjerujete, uspostavite islamsku državu, ili postavite za imama jednog od vas i vladara koji će vladati po Kur'anu prilikom rješavanja svih ovosvjetskih pitanja" – isto kao što ne nalazimo ajet niti hadis koji govore: "O vi koji vjerujete, udišite zrak...!" Bespotrebno je govoriti i pozivati tome, već Kur'an i hadis direktno govore o obliku islamske države, mjerilima i moralu koji treba biti u njoj, obavezama i odgovornostima koje su između nje i njenih podanika. Ovo je dokučio Alija, r.a. svojom oštroumnošću: "Ljudima je potreban vođa – bilo dobročinitelj ili griješnik." Upitaše ga: "O vladare pravovjernih, znamo za dobročinitelja, ali šta će im griješnik???" Odgovorio je: "Radi izvršenja kazni, sigurnosti na putu, borbe protiv neprijatelja i podjele plijena." Da. Neophodan je imam koji će predvoditi muslimane, koji će Allahov zakon sprovoditi u praksu, koji će čuvati vjeru, štititi mir muslimana i dostaviti im misiju na istoku i zapadu. Da li država može imati vladara ako nema zakon. Oni koji negiraju postojanje islamske države su veoma čudni. Prihvataju postojanje Vatikana gdje papa vlada po bibliji, Izraela u kome Bin Džorjon vlada po tori, prihvataju čak i Sovjetski Savez koji je osnovao državu na laicizmu, pa šta ih onda čudi da bude država bazirana na Kur'anu, a velika je razlika između ljudskog i božanskog zakona. Imam Mawerdi je rekao: "Imamet, rukovodstvo, je zamjena za vjerovjesništvo i ima zadaću čuvati vjeru i voditi politiku." Ebu Bekr, r.a., nakon hutbe u Sekife benu Saide je rekao: "Ovoj vjeri je potreban vođa koji će se brinuti o njoj" Ljudi sa svih strana povikaše: "Istinu si rekao, Ebu Bekre!" Muhammedu, s.a.v.s., je objavljen ustav u kome je pojašnjenje svega. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: "A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje" (Al-'Ankebut, 51) Ustav koji je nedostižan i kome ne može parirati niko. Islamska država nema izbora da bi uzimala dio a zapostavljala drugi dio jer će je stići Allahova prijetnja koji kaže: "Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovom svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljeni na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite." (Al-Baqara, 85) Sve što je potrebno čovjeku za život: uputa, sistem, zakon, bonton, sve se to nalazi u našem islamu i u našem Kur'anu. Ne postoji ništa što bi nas navelo da napustimo Kur'an i islam jer je Allah jedino zadovoljan da su nam oni knjiga i vjera. Al-Haris prenosi od Alije, r.a. da je rekao: - Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s. da kaže: "Nastupit će smutnje i iskušenja kao dijelovi mrkle noći." Upitao sam: - Allahov Poslaniče, šta je izlaz? "Allahova Knjiga," –odgovori - "u njoj je vijest o onome što je bilo prije vas i o onome što će biti poslije vas. U njoj su propisi koji uređuju vaše međusobne odnose. Ona jasno razdvaja istinu od neistine i nije šala. Ko je ostavi iz oholosti, Allah će ga uništiti. Ko bude tražio uputu drugdje mimo nje, Allah će ga u zabludi ostaviti. Ona je čvrsto Allahovo uže, Njegovo jasno svjetlo, mudra opomena, pravi put. Ona ne odvodi na stranputicu. Nju jezici ne mogu dostići niti se mogu sa njom porediti mišljenja. Nje se ne mogu zasititi učenjaci i ona nikada ne dodije bogobojaznima. Ona se ne troši radi mnoštva ponavljanja. Njenim ljepotama nema kraja. Kada su je džinni čuli, kazali su: - Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali. Ko je upozna, napredan je. Ko po njoj govori, istinu govori. Ko po njoj sudi, pravedno sudi. Ko po njoj postupa, biće nagrađen. Ko njoj poziva, na pravom putu je. Uzmi je sebi, E'avere!" Ova predaja sadrži sveobuhvatnost u da'wi i daiji – onome koji poziva. Preveo: Aljo Cikotic Izvor: Šerhu 'l-usuli 'l-'išrin