Spajanje aksama i jacije ljeti Dr. Jusuf el-Karadavi Pitanje: Je li je dozvoljeno spajati aksam i jaciju namaz ljeti zbog toga sto jacija bude kasno u nekim zemljama, ponekad tek oko ponoći ili kasnije, ili zbog nepostojanja serijatskog znaka nastupanja jacije? Odgovor ( Dr. Jusuf el-Karadavi (1)): Namaz je obaveza koja ima svoje određeno vrijeme. Ka?e Allah, d?.s.: " A kada molitvu zavrsite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i le?eći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju" (En-Nisa', 103) Vrijeme svakog namaza poznato je iz prakse Bo?ijeg poslanika, a.s., i ta vremena pouzdano znaju muslimani istoka i zapada. Svaki od pet dnevnih namaza ima određeno vrijeme i ne smije se obaviti prije njegovoga nastupanja niukom slučaju, niti ga je dozvoljeno odgoditi bez razlogom. U protivnom, ko to učini bit će grijesan. Međutim, kako su svojstva ove vjere realnost i olaksavanje to je propisano spajanje pojedinih namaza, preciznije podne i ikindije, i aksama i jacije, u bilo kom od dva vremena, iz određenih razloga, kao sto je put, o čemu govori sunnet Poslanika, a.s. Među razloge za spajanje namaza spadaju i kisa, blato, snijeg, jak vjetar i slične prirodne i klimatske pojave koje izazivaju nevolju i teret u slučaju obavljanja svakog namaza u njegovo vrijeme. Namazi se također mogu spojiti radi neke druge potrebe ili razloga, dakle, ne radi puta, straha i kise, već radi otklanjanja poteskoće i neugodnosti od ummeta, kao sto stoji u hadisu koga prenosi Ibn 'Abbas a koga ćemo uskoro citirati. U mu'd?ize ove vjere spada i to sto musliman u njenim časnim izvorima nalazi tekstove koji odgovaraju novinama u njegovu vremenu koje nisu bile poznate ranijim generacijama, niti su ih oni očekivali. Primjer za to nalazimo u predaji koju bilje?i imam Muslim u svome Sahihu od Ibn 'Abbasa, r.a., u kojoj on ka?e: "Poslanik, a.s., je klanjao podne i ikindiju zajedno, i aksam i jaciju zajedno, a nije ni od čega strahovao niti je bio na putu." U drugoj predaji se ka?e: "Poslanik, a.s., je spojio podne i ikindiju, i aksam i jaciju u Medini a da ni od čega nije strahovao i da nije bilo kise." Ibn 'Abbasa su pitali: "Zasto je to učinio?" Odgovorio je: "Htio je da ne ote?ava svome ummetu." U predaji od 'Abdullah ibn Seqiqa (ili Suqajqa) se ka?e: "Ibn 'Abbas nam je dr?ao govor jedan dan poslije ikindije dok nije zaslo sunce, i dok se nisu pojavile zvijezde i dok ljudi nisu počeli govoriti: Namaz! Namaz! U to se pojavi i neki čovjek iz plemena Benu Temim i zavika: Namaz! Namaz! na sta mu Ibn 'Abbas odgovori: 'Nećes li me ti učiti sunnetu? LA UMME LEK!' A onda je dodao: 'Vidio sam Poslanika, a.s., kako spaja podne i ikindiju, i aksam i jaciju.' A 'Abdullah ibn Seqiq (ili Suqajq) veli: 'Ja to nisam mogao tek tako prihvatiti pa sam otisao do Ebu Hurejre i upitao ga o tome pa mi je on potvrdio sto je rekao Ibn 'Abbas'." (2) Ovdje vidimo da Učenjak Ummeta (Hibru-l-umme), Ibn 'Abbas obrazla?e ponasanje Poslanika riječima: htio je da olaksa svome ummetu, da ga ne dovodi u poteskoće i neprilike, jer Allah u ovoj vjeri nije propisao poteskoće, već Svojim robovima ?eli olaksati a ne ote?ati. A hadis jasno i direktno govori o legitimnosti spajanja namaza iz neke potrebe. Hadis prenose jos i Ebu Davud, En-Nesa'i i Et-Tirmizi u svojim sunenima. Imam Ebu Sulejman el-Hattabi u Me'alimu-s-sunenu ka?e: "Većina pravnika ne postupa po ovom hadisu..." Ibnu-l-Munzir je govorio: "Isto prenosi od vise muhaddisa, a Ebu Bekra el-Qaffala sam čuo da to prenosi od Ebu Ishaqa el-Mirvezija." On jos dodaje: "Nema razloga tra?iti objasnjenje hadisa u smislu da se radi o spajanju s nekim posebnim razlogom, jer je Ibn 'Abbas objasnio razlog riječima: "Nije htio da ote?ava svome ummetu (Erade ella juhrid?e ummetehu)". A od Ibn Sirina se prenosi da je smatrao da nema prepreke da se spoje dva namaza ako za to postoji potreba pod uvjetom da to ne postane običaj.(3) Ibn Qudame, opet, u El-Mugniju bilje?i od Ibn Sibrime da je dijelio misljenje Ibn Sirina. (4) Hafiz Ibn Had?er u Fethu-l-Bariju ka?e: "Grupa imama je ovaj hadis protumačila u doslovnom smislu i dozvolila spajanje namaza kod kuće zbog neke potrebe generalno, pod uvjetom da to ne postane običaj. Među onima koji su tako mislili su: Ibn Sirin, Rebi'a, Esheb, Ibnu-l-Munzir, El-Qaffalu-l-kebir, a El-Hattabi ka?e da je tako mislila i grupa muhaddisa." (5) U svakom slučaju imamo sahih hadis kome nema nikakve primjedbe, koga prenosi Ibn 'Abbas i koga je potvrdio Ebu Hurejre. Ibn 'Abbas ga je i praktično primijenio i njime odgovorio onima koji su ga kritikovali zato sto je odgodio aksam za jacijsko vrijeme, te naveo razlog koji je naveo za Poslanikov, a.s., postupak. Sve nam to poma?e da pozitivno odgovorimo na pitanje koje nam je postavljeno o spajanju aksama i jacije u Evropi tokom ljeta kada jacijsko vrijeme nastupa oko ponoći ili kasnije a od ljudi se tra?i da rano ujutro idu na posao. Kako onda od njih da tra?imo da čekaju jaciju dokasno kada je to očita poteskoća za njih, a Kur'an ka?e da nam Allah ne ?eli poteskoće, dok Ibn 'Abbas, r.a., veli da je Poslanik, a.s., htio otkloniti poteskoću od ummeta spajajući namaze. Stavise, dozvoljeno je spajanje namaza u tim zemljama i zimi zbog kratkoće namaskih vremena i teskoće koju obavljanje namaza na vrijeme predstavlja za radnike, a to Allah ne ?eli. ------------------------------------------------- 1) Jusuf el-Karadavi, Fi Fiqhi-l-eqallijjati-l-muslime (Kairo: Daru-s-suruq, 2001), 77-79. 2) Sahih Muslim, Knjiga o namazu putnika, Poglavlje o spajanju namaza kod kuće. Hadis br. 705 sa predajama: 49, 50, 51, 54, 56 i 57. 3) Vidi Muhtesar Sunen Ebi Davud od el-Munzirija sa Me'alimu-s-sunen od El-Hattabija i Tehzibu-s-sunen od Ibnu-l-Qajjima (Kairo: Es-Sunnetu-l-muhammedijje), vol. 2, str. 55. 4)Vidi El-Mugni, 3: 137. Mada se bojim da je Ibn Sibrime greskom napisano umjesto Ibn Sirin. 5)Fethu-l-Bari i Tuhfetu-l-ahvezi, 1/558, komentar hadisa br. 187. ------------------------------ Preveo: Mr. Ahmed Alibasić