Islah As’ad Abu Khalil Islah, arapski termin za ‘reformizam’, je počeo da označava reformistički pokret tokom posljednja tri stoljeća u islamskom svijetu. U nekom modernom islamskom kontekstu ovaj termin se prije svega odnosi na rad i djela Muhammeda ‘Abduhu i njegovog učenika Rešid Rida. Leksikografički i kur’anski korijeni ove riječi također podrazumijevaju značenja ‘pomirenja’ i, po riječima majstora leksikografije Ibn Menzura navedenih u njegovom Lisan el-Areb, ‘ono što stoji nasuprot izopačenosti’. Različite varijante ove riječi koje se pojavljuju u Kur’anu se opet odnose na nastojanja usmjerena ka ostvarenju mira (sura 2. 220) ili pobožne postupke (sura 4. 35). Reformizam u islamskom kontekstu treba razlikovati od reformizma unutar crkvi kršćanstva. Islamski reformisti nisu tvrdili- niti tvrde- da sam islam treba neki reformizam, nego da su različite verzije pogrešnog razumjevanja i interpretacije, kao i neki štetni običaji, počele da izobličavaju temeljna značenja islamskih tekstova. Tako je islamski reformizam jedan pokret koji, uz teološko isticanje jedinstva, za cilj ima vraćanje islama njegovoj izvornoj poruci. Iako je islam (kao skup teoloških učenja i sistem obredoslovnih postupaka) podnosio rasprave i debate oko različitih socijalnih, filozofskih i političkih pitanja oko kojih nije postojao idžma’ (koncenzus islamske duhovne elite), ipak su obično postojali ljudi (a nekada i žene) koji su pokušavali da utiču ili izmijene uobičajeno razumjevanje i praktikovanje vjere. Navala savremenog reformističkog pokreta, a koji je počeo u drugoj polovini 19-og stoljeća, se okreće oko potrebe za ispunjavanjem etičkih zahtjeva islama. Kao takav on se razvio kao odgovor modernim uticajima zapada na muslimansku zajednicu. Među vjerskim misliocima, ili misliocima koji se brinu o održivosti islamske misli i prakse, islah pokret savremene probleme tretira uvođenjem savremenih odgovora koji su izvučeni iz Kur’ana. Ovaj pokret, a koji naglašava kontinuitet svoje poruke, neizbježno se približava području idžtihada (individualnog istraživanja pravnih pitanja). Glavni doprinosi Muhammeda Abduhu i Muhammed Rešid Rida su upravo bili na polju interpretacije vjerskih tekstova. Strogo ortodoksni muslimani (kao što su vehabije i glavna struja među muslimanskim alimima Azhar univerziteta) minimiziraju bilo kakve inovacije u svome radu, te umjesto toga insistiraju na svojoj predanosti sunnetu (putu kojeg je utemeljio Božiji poslanik). Međutim sigurno je da se mislioci islah pokreta nisu ustručavali da kritikuju različite aspekte vjerovanja i obreda koji su u njihovo vrijeme preovladavali među muslimanima. U stvari u svojoj poruci islamski reformizam je naglasio odbijanje takozvanih bid’ata (nedozvoljenih inovacija). Zato što su smatrane nepomirljivim sa interesima muslimanske zajednice kao i sa učenjima Kur’ana i hadisa, ove inovacije su bile odbačene. Dodatna karakteristka islamske reformističke misli, a koju su posebno predstavljali ‘Abduhu i njegovi učenici, leži u priznavanju razumu značajne uloge u životu vjernika muslimana. Jednak naglasak je stavljen na reformaciju obrazovnog sistema, uključujući tradicionalnu vjersku edukaciju kako ju je predstavljao ultra-tradicionalni univerzitet Azhar, i na unapređenje položaja žene u društvu. U nekom islamskom kontekstu među muslimanima ne postoji koncenzus o ispravnoj definiciji reformizma. Sa reformizmom koji se može razumjeti iz kur’anske ideje salaha (opšteg dobra) zajednice, svaki ovaj vjerski pokret sebi pripisuje reformističku titulu. Prema nekim procjenama, zato što također teži prečišćavanju vjere od štetnih uticaja inovacija, te poziva povratku izvornoj jednostavnosti ranog islama, ultra-konzervativni vehabijski pokret je smatran reformističkim. Iako se možda ne bi složili oko definicije ‘jednostavnosti’ ranog islama, većina islamskih mislioca dijeli ovaj poslednji elemenat vehabijske doktrine. Bibliografija Esposito, John L. Islam and Politics, 3-e izdanje, Sirakuza (Syracuse), N.Y., 1991. Hourani, Albert. Arabic Thought in the Liberal Age, 1798-1939. London, 1962. Kerr, Malcolm H. Islamic Reform: The Political and Legal Theories of Muhammad ‘Abduh and Rashid Rida. Berkeley, 1966. Levtzion, Nehemia i John Obert Voll. Eighteenth- Century Renewal and Reform in Islam. Syrakuza, N.Y., 1987. Merad, ‘Ali. Le reformisme en Algerie de 1925 a 1940. Pariz, 1987. Voll, John Obert. Islam, Continuity and Change in the Modern World. 2-go izdanje, Sirakuza, N.Y., 1994. As’ad Abu Khalil ---------------------------------------------------------------- IZVOR: John L. Esposito (1995), The Oxford Encyclopedia of The Modern Islamic World, New York, Oxford University Press, str. 242. S engleskog preveo: Aid Smajić