" O KUR'ANU " Senaid Zaimović Historijat Kur'ana U Islamu postoje dva izvora na kojima se zasniva islamsko učenje, a to su Kur'an - Allahova Knjiga i Hadis - izreke i način ponašanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mi ćemo ovdje govoriti o Kur'anu koji je glavni izvor islamskog učenja. Kur'an je kod Allaha bio čuvan u Knjizi koja se zove "Lewhi-mahfuz", u kojoj je inače sve zapisano što će se desiti tokom dunjalučkog života. Zatim ga je Allah, dželle šanuhu, spustio na zemaljsko nebo u "Bejtul-izzah". Odatle je melek Džebrail tokom 23. godine poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u različitim intervalima, spuštao Objavu - Kur'an na zemlju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Prvo što mu je objavljeno bili su prvih pet ajeta sure El-'Alek, a to se zbilo u Ramazanu 610. godine po rođenju Isaa, alejhisselam. Riječ Kur'an je izvedenica od glagola karee'-jekreu', i znači čitanje ili citiranje. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, je objava dolazila u različitim vremenskim intervalima, nekada je to bilo svaki dan, nekada po nekoliko puta na dan, kadkada bi pauza bila toliko velika da su ljudi pomišljali da da više neće ni dolaziti Objava. Odmah po primitku Objave Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi je saopštavao svojim pisarima koji bi je sa velikom preciznošću zapisivali. Pisanje Objave je nadgledao sam Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ona se tada pisala najčešće na kori drveta, na koži, na kamenu, životinjskim kostima i dr. Kako je Objava stalno pristizala tako se i broj vjernika stalno povećavao, a samim time i broj kopija već objavljenih tekstova Kur'ana. Svaki bi vjernik iz prevelike ljubavi prema Kur'anu lično prepisivao određene citate. Ogroman broj ajeta-citata imao je svoje povode objave, a to su bili aktuelni događaji koji bi se zbili na očigled Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba. Allah, dželle šanuhu, bi tada objavio određene ajete koji bi bili kao tumači toga događaja ili komentari istog. Često puta bi Kur'an došao kao potvrda da je ono što se desilo bilo pogrešno i Kur'an bi tada ponudio ispravno rješenje dotičnog problema. Ponekad je Objava sadržavala čitavu jednu suru, ponekad ajet a ponekad dio ajeta. Karakter Objave zahtijevao je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano pamćenje i obnavljanje Objave. Prema vjerodostojnom hadisu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je pred melekom Džebrailom ponavljao Kur'an svakog ramazana. A posljednjeg ramazana dva puta što je bio znak Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu je to posljednji ramazan i da je smrt blizu. Čitav Kur'an je bio zapisan za života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali nije bio sastavljen u jednu zbirku. Poslije njegove smrti, muslimani su u jednoj bici izgubili 70 hafiza (čuvara Kur'ana) i to je dalo povoda da se cijeli Kur'an prepiše u jednu zbirku (Mushaf). To je urađeno za vrijeme halife Ebu Bekra koji je naredio pisaru Zejd ibnu Sabitu da formira komisiju pod čijom će se kontrolom sabrati Kur'an u Mushaf. U tu komisiju su ušli hafizi (oni koji su znali čitav Kur'an napamet). Prvi takav Mushaf bio je pohranjen kod Ebu Bekra, a nakon njegove smrti kod halife Omera, a poslije njega kod njegove kćerke Hafse. Treba istaći i to da da je na Arabijskom poluotoku u to vrijeme živjelo dosta plemena, i da su oni govorili različitim dijalektima. Allah, dželle šanuhu, je objavio Kur'an na sedam narječja da bi raznim arapskim plemenima bilo lakše razumjeti Kur'an. Kako se Islam širio tako su se i ashabi, koji su direktno od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, slušali kako se uči Kur'an, raširili po novooslobođenim krajevima i tamo podučavali narod učenju Kur'ana. Svako od njih je podučavao narod onako kako je on čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ti isti ashabi bili su iz različitih arapskih plemena. Tako, da kad su se oni sastali i kada je počeo svaki od njih da govori kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an došlo bi do rasprave među njima i sukoba. Tako nešto se desilo u Armeniji odakle je došao najmesnik halife Osmana i obavijestio ga o sukobu koji je izbio i o pojavi različitih prepisa Kur'ana. Osman je tada zatražio od Zejd ibnu Sabita da sastavi komisiju i da napišu još sedam primjeraka Kur'ana. Zatražio je od Hafse, kćerke Omerove prvi primjerak Mushafa i na osnovu njega komisija je napravila još sedam istih Osman je poslao te Mushafe u različite pokrajine kako bi svi učitelji na jedinstven način podučavali ljude Kur'anu i kako bi se otklonili sukobi. Dijalekti po kojima se do tada podučavalo Kur'anu su ukinuti, a ostao je samo onaj kojim je govorio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Od tada datira naziv "hatt Usman", tzv. Osmanovo pismo Kur'ana, kojim se danas štampaju svi Kur'ani u čitavom islamskom svijetu. Sadržaj Kur'ana Kur'an sadrži 114 sura, oko 6888 ajeta. Sve sure su raspoređene u 30 džuz'ova (dijelova) a svaki džuz ima 20 stranica. Kur'an je Allahova, dželle šanuhu, knjiga u kojoj Gospodar svjetova, onaj koji nas je stvorio i koji zna našu prirodu, izlaže nama, Svojim robovima, sistem života i zakona po kojima ćemo se vladati. Jer, ko zna bolje od Allaha, dželle šanuhu, Tvorca svijeta šta treba ljudima? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije taj koji je pisao zakon koji se nalazi u Kur'anu, on je bio samo posrednik u Objavi, koji je ljudima dostavljao Allahove poruke. Nije ništa svoje dodao niti je po svom hiru postupao. Allah je za njega rekao: "Reci: Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Gospodar jedan Bog." (Fussilet: 6) U drugim ajetima Allah kaže: "Ti si samo opominjač." (Fatir: 23) Ili: "Na tebi je samo da dostaviš Objavu ljudima." (En-Nahl: 82) Kur'an je upućen čitavom čovječanstvu bez razlike na rasu, boju, mjesto i vrijeme. On vodi čovjeka u svim domenima njegova života; duhovnom, tjelesnom, ličnom, društvenom itd. Tu su upustva o vladanju za šefa države kao i za običnog podanika, za bogate kao i za siromašne, za rat kao i za mir, za duhovnu kulturu kao i za trgovinu i materijalno blagostanje. U njemu su i zakoni o bračnom životu, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima. Veliki broj ajeta govori i o ostavštini, ko koga nasljeđuje i kako, koliko kome pripada itd. Sama činjenica da se detaljno spominje iznos svakog dijela, govori o važnosti nasljednog prava koje je kod nas, u BIH, kao i sve drugo vrlo zapostavljeno. Uzmimo primjer samo med koji se u Kur'anu spominje kao lijek, a moderna medicina je tek u novije vrijeme dokazala kolika je važnost meda kao lijeka. Ili svinjsko meso koje Kur'an zabranjuje prije 1400 godina, tek u ovom vijeku se dokazuje koliko je ono štetno za ljudski organizam. I alkohol, koliko bolesti samo on izaziva? Zaista, čovjek kada pogleda malo sadržaj Kur'ana trebao bi duboko da se zamisli i da pokuša da sazna zbog čega je Allah sve to spomenuo. Nije izostavio ni jedan segment ljudskog života. U Kur'anu se nalazi istina o Allahu, dželle šanuhu, Njegov opis i način na koji treba da Ga veličamo. Nema potrebe da mi izmišljamo kako ćemo se odužiti svome Gospodaru na svim ovim blagodatima. On nam je sve to objasnio i uputio nas kako se to radi. U Kur'anu su spomenuta i mnoga druga pravila za život, kao što je na primjer kazneni zakon. On je do u tančine razrađen. i kad bi ljudi uzeli taj zakon i na osnovu njega kažnjavali ljude za određene prekršaje, broj zločina ili prekršaja bi se automatski smanjio. Danas, u Saudijskoj Arabiji i još nekim zemljama Azije i Afrike se donekle sprovodi u sudstvu kazneni Kur'anski zakon. A ono najvažnije što se nalazi u Kur'anu jeste kao što to Kur'an kaže: "Reci, on je vjernicima uputa i lijek." (Fussilet: 44), ili u drugom ajetu: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima." (El-Isra:82) To je najbolji zakon koji je ljudski rod ikada imao i za njega čuo. "Nema sumnje u Njega, On je uputa onima koji se Allaha boje." (El-Bekara: 2) U Kur'anu su spomenuti historijski događaji o prijašnjim narodima i njihovim načinima života, greškama, uspjesima i padovima. U svemu tome je pouka kako ćemo mi da živimo, tj. da se na njihovom primjeru učimo. Kao kraj izlaganju o sadržaju Kur'ana citirat ćemo ovaj kur'anski ajet, i preporučiti svima nama da ga se držimo: "A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala." (El-En'am: 155) Naš odnos prema Kur'anu Treba se zapitati zašto je Allah, dželle šanuhu, uopće i poslao Kur'an; da li samo da se čita kao i ostale knjige koje su ljudi pisali i da nam bude jedna knjiga više u biblioteci, ili objavljivanje Kur'ana ima drugu svrhu? Kur'an nije objavljen radi ovoga. Kur'an je objavljen da se slijedi i da se po njemu radi. To je jedna i jedina uloga Kur'ana, i takav mora biti odnos vjernika prema njemu. Priznat ćemo da smo zaista mnogo zapostavili Kur'an, a on će nas na Sudnjem danu za to kleti. Postao je usamljenik među nama i odnosimo se prema njemu kao prema pastorčetu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao davno da će doći jedan ovakav odnos prema Kur'anu u slijedećem hadisu, obraćajući se Ibni Mes'udu: "Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju." Ovako je bilo u doba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a pogledajmo u nastavku hadisa kako je to danas: "A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tad će se gaziti propisi Kur'ana, a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele, trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u molitvi, malo će se raditi, a mnogo udovoljavati svojim strastima." Zastanimo na trenutak nad ovim hadisom, porazmislimo u kojem vaktu mi živimo. Ovo vrijeme je, bez sumnje, moralo doći. Međutim, izlaz postoji. Kur'anu se nije kasno vratiti. On nas zove. Kod nas je Kur'an zloupotrebljen i veoma malo se koristi u svoje prave svrhe. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da će doći vrijeme kad će biti ljudi koji će živjeti od Kur'ana, a ne po Kur'anu. On kaže: "Ostavljam vam dvije stvari, ako se budete držali njih nećete zalutati, a to su Allahova Knjiga i moj sunnet." (Ovaj hadis prenosi Muslim). Poznato je da islamski svijet danas luta, više nego ikada. Lahko je zaključiti i zbog čega, naročito kada se pogleda hadis koji smo malo prije naveli. Islamski svijet i njegovi vladari kada bi postupali po njegovim zakonima danas bi vladali čitavim svijetom: "On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. Nema kraja njegovim čudima; ko govori Kur'anom istinu govori; ko po njemu radi biće nagrađen; ko po njemu sudi ispravno sudi; ko po njemu poziva, taj je upućen na pravi put." (Prenosi ga Et-Tirmizi).