" POKRIVANJE ŽENE "

Spahić Omer

" POKRIVANJE ŽENE "
U JUDAIZMU, KRŠĆANSTVU I ISLAMU

UVOD

Nema spora oko činjenice da je pokrivanje žene u Islamu predmet koji je bio i po svim nagovještajima će ostati meta uzastopnih ideoloških i psiholoških napada nevjernika. To je zbog toga što oni drže da je pokrivanje simbol zaostalosti, regresa i podređenosti muslimanke. Žalosno je naime da su mnogi "muslimani i muslimanke" pali pod uticaj ovih napada, i što je dosta pogubnije od toga, kasnije su se sa različitim motivima aktivno pridružili intenziviranju i omasovljavanju ovakve kampanje.

Prije nego što išta proglasimo u ovom kontekstu afirmiraćemo da je pokrivanje žene jedan od farzova kojeg se svaka muslimanka mora pridržavati. Okretanje leđa ovoj zapovijedi nezaobilazno vodi ka velikom grijehu. Pokrivanje žene je samo jedan rajon u bogatom i šarolikom mozaiku ženinih prava i dužnosti u Islamu čime se jasno određuju i zacrtavaju ženina pozicija i njoj adekvatna uloga u ljudskoj zajednici. Pokrivanje nije nikako znak autoriteta ili superiornosti muškarca nad ženom, niti je izraz ženine inferiornosti prema muškarcu. U kontrastu, pokrivanje je manifestacija njenog duhovnog integriteta. Ono joj je dalje inspiracija i garancija stalnog mira, spokoja, protekcije i sveobuhvatnog prosperiteta u ramovima Božijih uzvišenih riječi.


POKRIVANJE ŽENE U JUDAIZMU

Pokrivanje žene nije invencija Islama. Judaizam na primjer insistira od svojih ženskih sljedbenika da se pokriju. U "Prvoj knjizi Mojsijevoj" se iznosi da se Rebeka pokrila kada je srela svog budućeg supruga Izaka (Ishaka a.s.), jer je on tada još uvijek bio za nju stranac. "I Rebeka podigavši oči svoje ugleda Izaka, te skoči s kamile, i reče sluzi: ko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice." (Prva knjiga Mojsijeva 24:64-65) (1). Isto se veli i za Tamaru, Judinu snahu (Juda je bio jedan od sinova Jakova (Jakuba a.s.), kada je izišla iz očeve kuće u javnost. "A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da je Sela odrastao a nju još ne udaše za nj." (Prva knjiga Mojsijeva 38:14)

Tvrdi dr. Menachem M. Brayer, profesor "Biblijske književnosti" na Jeshiva univerzitetu, da su Jevrejke imale običaj da se pokriju kada bi izlazile iz svojih kuća. Ponekad bi pokrivale cijelo tijelo osim jednog oka. Dr. Menachem je kao potporu svojim tvrdnjama izložio riječi nekih antičkih rabina: "Nije običaj da kćeri Izraelove izlaze otkrivenih glava." "Proklet bio muškarac koji dozvoli da se vidi kosa njegove žene." "Žena koja eksponira svoju kosu radi dotjerivanja i uljepšavanja donosi siromaštvo."

Pri udaji, religiozna Jevrejka je morala skratiti svoju kosu i zatim se pokriti. Rabinski zakon ne dozvoljava učenje molitvi u prisustvu gologlavih udatih žena, jer je otkrivanje glave gledano kao nagost, sramota i izraz nepokornosti. U vrijeme Tannaitica nepokrivanje glave kod žena je smatrano uvredom njihove čestitosti i poštenja. Ako nađene otkrivene, žene su morale platiti kaznu u iznosu od 400 zuzima (najvjerovatnije nekadašnja jevrejska moneta). Pokrivanje je još bilo izraz ženinog društvenog statusa; bilo je reflekcija bogatstva i njenog udobnog življenja. Ponekad je pak bilo demonstracija plemenitosti, velikodušnosti i naočitosti. Gologlava žena je lahko mogla biti optužena za nevjerstvo i prostituciju. Zato u drevnoj jevrejskoj zajednici prostitutkama nije bilo dozvoljeno da se pokriju, a one, kako bih zaklonile svoj identitet i zadobile malo uvažavanja, namjerno su se u određenim okolnostima pokrivale.(2) Jer su prostitutke imale svoj lahko prepoznatljiv način oblačenja: " … A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca… " (Priče Salamunove 7:10) Prorok Ezehijel je između ostalog rekao za prostitutke: "I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom." (Knjiga proroka Ezehijela 23:40) Jevrejke su se nastavile pokrivati u Americi i Evropi sve do 19. vijeka kada su vjetrovi sekularizacije i procesi asimilacije prouzrokovali korjenite promjene u životu Jevreja i njihovom odnosu prema vjeri.(3) Još i dan danas se mnoge Jevrejke pokrivaju kada uđu u sinagogu.

Naredba pokrivanja žene u judaizmu je krajnje striktna. Postoje mišljenja da se žena mora pokriti i kada je osamljena. Isto važi, smatraju mnogi, i kada je sa članovima svoje uže porodice. Rabin Gemoro je rekao da žena ne smije pokazati svoju kosu ni zidovima svoje kuće. Nije dozvoljeno da joj se vidi ni jedna dlaka, tvrdio je rabin Zohar. Za neke rabine, kao što je Rashba, mogle su se tolerisati samo dlake iznad slijepoočnice. Žena po mnogim nije smjela otkriti svoju glavu ni u kakvim okolnostima. Čak i ako bih izgubila posao zbog svoje upornosti u pokrivanju, ona ne smije pokleknuti. Nekim udovicama i razvedenim ženama, međutim, moglo se oprostiti, ali pod uvjetom da njihovo zarađivanje bude jedini izvor financijske podrške ostatka porodice. Pripovijeda se da je neki rabin otišao u Rusiju da podučava tamošnje židove Tori. Na kraju jednog svog predavanja podigla se jedna žena i zapitala: "Je li istina da je udata Jevrejka obavezna da pokrije svoju glavu?" Pošto je rabin afirmativno odgovorio, ista žena je zapitala: "Da li to znači da ja moram pokriti svoju glavu pa makar na račun gubljenja svog posla?" Rabin je razmislio nekoliko trenutaka, i sjetivši se izreka rabina Moshe Feinsteina, odgovorio je: "Da, čak i na račun gubljenja posla." Nakon dvije godine, isti rabin je opet posjetio Rusiju i ponovo sreo dotičnu ženu. Kazala mu je da je prije radila kao doktor u Generalnoj bolnici u Moskvi. Međutim, radi njenog pokrivanja suspendovana je i nemoguće je da se pokrivena tamo ikada više vrati. "Sve to uopšte nije bitno. Za mene su vjerske obligacije uvijek bile i ostaće najprioritetnija stvar u životu", ponosno mu je kazala.(4)


POKRIVANJE ŽENE U KRŠĆANSTVU

Što se tiče kršćanstva, vrlo dobro je poznato da su se katoličke kaluđerice pokrivale stotinama godina, i još uvijek to čine. Tertulian (220) je jednom o pokrivanju napisao: "O mlade žene, vi se pokrivate kada ste na ulici, pokrite se onda i kada ste u crkvi. Vi se pokrivate kada ste sa strancima, pokrite se onda i kada ste sa svojom braćom."(5) U kanonu katoličke crkve između ostalog stoji da se žena mora pokriti kada je u crkvi.

U Novom zavjetu je Pavle (62) u par svojih epistola napravio nekoliko interesantnih izjava po pitanju pokrivanja žene. U svojoj prvoj poslanici Korinćanima napisao je: "Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Krist; a muž je glava ženi; a Bog je glava Krstu. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi strići se ili brijati se, neka se pokriva. Ali muž da ne pokriva glavu, jer je obličje i slava Božija; a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene nego žena od muža. Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi." (Korinćanima poslanica prva 11: 3-9)

U svojoj prvoj poslanici Timoteju Pavle je napisao: "Hoću dakle da molitve čine ljudi na svakom mjestu, podižući svete ruke bez gnjeva i premišljanja. Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocijenima, nego dobrijem djelima kao što se pristoji ženama koje se obećavaju pobožnosti. Žena na miru da se uči sa svakom pokornošću. Ali ženi ne dopuštam da uči niti da vlada mužem, nego da bude mirna. Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva; i Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica. Ali će se spasti radjanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem." (Timoteju poslanica prva 2:8-15)

Dakle, žena se mora pokriti kako bih izrazila svoju pokornost i poslušnost autoritetu muža, njenog gospodara, jer je on prilika i oreol Boga. Ona to nije, jer je stvorena poslije čovjeka i za čovjeka. Inferiornost je njena sudbina i pokrivanje glave je samo jedno njeno obilježje. "I reče Gospodin Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu…" (Prva knjiga Mojsijeva 2:18)

Pri izvođenju Adama (Adema a.s.) i Eve (Have) iz edena (Dženneta) na zemlju, nakon što tamo zgriješiše i navukoše na zemlju i njene stanovnike vječan i neizbrisiv grijeh - i to na ženinu inicijativu -, Bog je ovim riječima prokleo ženu: "Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu radjati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar." (Prva knjiga Mojsijeva 3:16)

Augustin (430) je o ovome rekao: "Žena zajedno sa svojim mužem zasigurno zastupa obličje i slavu Božiju... Međutim, kada se referira samo na ženu kao čovjekovu pomočnicu, ona ne predstavlja tada sliku Božiju. Dok čovjek, bezobzira sam ili sa ženom, zastupa obličje i slavu Božiju, i u obadva navrata je savršen."(6)

I Tertulian je o ovakvoj ženinoj sudbini bio dovoljno glasan i jasan: "Zar vi žene ne znate da ste vi svaka Eva? Božija presuda i kazna stalno vise nad vama. Vi ste kapija đavolu. Vi ste u edenu načele zabranjeno drvo. Vi ste prvi dezerteri Božijeg zakona. Vi ste obmanule onog koga čak ni đavo nije smio konfrontirati (Adama). Vi ste tako lahko ublatile Božiju sliku i predodžbu: muškarca. Zbog vašeg narušavanja Božijih naredbi čak je i Božiji sin (Isus) morao biti žrtvovan."(7)

I Toma Akvinski u osmom vijeku se po pitanju ženine pozicije slaže sa svojim brojnim prethodnicima. Rekao je: "Žena je podređena čovjeku radi svoje fiziološke i umne slabosti… Uostalom, njena podređenost je u podudarnosti sa vladajućim prirodnim zakonima."(8)


POKRIVANJE ŽENE U ISLAMU

I u Islamu se od žene izričito traži da se pokrije. O tome veli Allah dž.š.: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti…" (El-Ahzab 59) (9)

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju…" (An-Nur 31)

Slažu se bez iznimke svi komentatori Kur’ana da se pod "spuštanjem haljina niza se" u prvom ajetu podrazumijeva pokrivanje vjernica, i to da bi bile prepoznatljive i lahko se razlikovale od razvratnica i robinja.(10) Kao što se slažu da se pod "ženinim ukrasima" u drugom ajetu između ostalog podrazumijeva i čitavo ženino tijelo osim lica i šaka. (11)

Muhammed a.s. je osobno pojasnio poruku ovih ajeta riječima: "Kada žena dostigne stepen punoljetnosti ne smije se ništa vidjeti od njenog tijela osim lica i šaka." (Ebu Davud)

Prenosi se da je Esma ćerka Ebu Bekra jednom ušla kod poslanika da obiđe svoju sestru, poslanikovu ženu. Imala je na sebi tanku i providnu odjeću. Kada ju je poslanik spazio okrenuo se od nje i kazao: "O Esma, kada žena postane punoljetna na smije se ništa vidjeti od njenog tijela osim ovog i ovog (pokazao je na lice i šake)." (Ebu Davud)

Pokrivanje žene u Islamu samo je jedna od numernih Božijih impozantnih normi za čovjeka, Božijeg namjesnika na zemlji. One imaju za cilj načinjavanje i održavanje čovječanstva zdravim i kompetentnim da establira univerzalan mir, harmoniju i prosperitet na zemlji. Istodobno se njima žele uspješno obuzdati sve stranke i struje zla koje su počele izranjati svoju ružnu glavu i zajamčile svoju stalnu prisutnost i dinamizam odmah nakon stvaranja prvog čovjeka. U malo užem kontekstu kazaćemo da je pokrivanje žene u Islamu samo jedna od mnogobrojnih svetih instruktivnih zapovijedi muslimanima koje evidentno imaju za zadatak izvođenje solidnih i krepkih jedinki koje će sačinjavati kompaktno i imuno tijelo muslimanskog ummeta. Jer je čovjek zapravo "slab" (En-Nisa’ 28), "stvoren je od žurbe" (El-Enbija’ 37) i "dato mu je malo znanja" (El-Isra’ 85), pa ako okrene leđa Božijoj uputi i osami se u podređivanju sebi kosmosa on nužno postaje ranjiv i dokučiv plijen strujama zla. On je u takvim okolnostima umno i duhovno izgubljen, štaviše anomalan. On ne zna zasigurno šta je dobro za njega a šta nije. "… Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekarah 216) Zbog ove čovjekove slabosti Allahove dž.š. instrukcije pri izvođenju Adema i Have iz džennete na zemlju bile su: "Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali - biće stanovnici džehennema; u njemu će vječno ostati." (El-Bekarah 38-39)

Implementirajući zapovijed pokrivanja, žena demonstrira svoju spremnost na opštu i iskrenu pokornost svom Stvoritelju, te eksponira vidne omene svog islamskog odgoja. Ova dva faktora: pokornost samo Božijoj riječi i življenje Islama, besumnje su diljem historije odigravali, i vazda će odigravati, najznačajniju ulogu u neprekidnoj gruboj borbi za opstanak Islama i muslimana u različitim podnebljima zemaljske kugle.

Pokrivena žena može lahko biti, zahvaljujući svom načinu odijevanja, konstantno prisjećana na Božije prisustvo i težinu Njegovih riječi naredbi i zabrana što je itekako može još više stimulisati i nagnati na daljnje moralno, intelektualno i spiritualno usavršavanje. Znajući da njena pojava i njeni akti zadovoljavaju Sveznajućeg, njen kompletan život može bez velikih poteškoća postati ispunjen mirom, zadovoljstvom i ugodnošću, bezobzira šta se oko nje i njoj dešavalo. Mada je nepokrivanje žene veliki grijeh, a veliki grijesi ne izvode svog počinitelja iz vjere, rezultati mogu biti dosta tragičniji. Nepokrivena žena svojom pojavom definitivno ne zadovoljava svog Gospodara, a kontinuirano činiti nešto što ne zadovoljava Allaha dž.š. šteti srcu, lokaciji imana, i može postepeno odvratiti ženu od stalnog prisjećanja na Njega, Njegovu veličinu i prisutnost. A kada čovjekovo srce nije preokupirano dobrom, ono onda smjesta sve više i više postaje povredivo i ranjivo, te pomalo ali nesvjesno odškrinjuje svoja vrata strujama zla koje će svim silama nastojati da ga na kraju obuzmu i njime ovladaju. Uska i neraskidiva povezanost između pristojnog (propisanog) oblačenja muškarca i žene i "odijevanja" srca kod oboje imanom očito je prikazana u slijedećim Božijim riječima: "O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju." (Al-A’raf 26-27)

Nepokrivena žena svjesno obitavajući u grijehu radi nepokrivanja biva neprestano izložena mnogim drugim grijesima. To je gura u iznurujuću borbu sa samom sobom da se ogradi i distancira od izazova i atrakcija tih grijeha. A svaka bitka se uvijek ne dobiva. Nepokrivena žena ne može jednostavno eksponirati svoju kosu i neke druge dijelove tijela a da ih malo ne uljepša i ne dotjera. Odatle se dalje obavezno nameću - nerijetko pretjerano - korištenje kozmetike, kićenje, parfemisanje, uvlačenje u svijet mode i tome slično. Sva ova djela su takoreći neminovna, jer je ovdje riječ o jednom dugom procesu čije faze povlače jedna drugu i dopunjuju se, i ako ga žena kojim slučajem neupotpuni i ne povinuje se njegovim vodećim pravilima, biće sigurno podvrgnuta ciničkom podrugivanju i ismijavanju od strane već "emancipiranih i modernizovanih" žena. Držaće da je neznalica, zaostala, seljanka i izgubljena pred erupcijom i najezdom napretka i modernizma.

Iako su ženine djelatnosti otkrivanja - doduše često pretjeranog - zatim uljepšavanja i dotjerivanja gledane danas kao svakodnevni i normalni fenomeni, mora se držati na umu da su one više nego dovoljne da u nekim situacijama uzbude i uzvitlaju muškarčev instinkt, njegove urođene strasti i šehvu. To dakako otežava kontrolisanje totalne suzdržanosti i predostrožnosti kako kod muškarca tako i kod same žene u dotičnim situacijama. Ovdje se svakako misli na poglede i zle misli koji, kako to Muhammed a.s. naglasi, mogu zavesti čovjeka do te mjere da počini zinaluk bez fizičkog kontakta. Veli poslanik a.s.: "Kada se žena namiriše i prođe namjerno pored muškaraca ona čini zinaluk." (Et-Tirmizi)

"Kada jedna od vas htjedne doći u džamiju neka se ne parfemiše." (Muslim)

"Ko strastveno baci pogled na ljepote njemu nedozvoljene žene na sudnjem danu će mu biti izliveno olovo u oči." (Feth El-Kadir)

"Pogled je otrovna šejtanova strela." (Et-Taberani i El-Hakim)

Muhammed a.s. je jedne prilike rekao Aliji: "O Alija, ne dozvoli da se pogledi smjenjuju! Tebi pripada samo prvi (u neočekivanosti i iznenađenju) a drugi ne." (Ebu Davud)

Poslanikovi hadisi u stvari samo potvrđuju poruke slijedećih kur’anskih ajeta po ovom pitanju: "… na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite… i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…" (El-Ahzab 32-33) Mada se u ovim ajetima Allah dž.š. izravno obraća ženama poslanika, naredbe su opšteg karaktera i obuhvataju sve žene muslimanke do zadnjeg ovozemaljskog dana. (12)

"… neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti…" (El-Ahzab 59)

Postoji opasnost da se nepokrivena žena vremenom obikne na koegzistenciju sa elementima licemjerja, i što je pogubnije od toga, da možda nesvjesno adoptira neke od njih i počne ih koristiti u svom životu. Zamislimo na primjer nepokrivenu ženu na radnom mjestu, dugom putovanju, dugoj posjeti i tome slično. Kako će ona klanjati? Postoje dvije alternative. Prva je da nikako ne klanja dok se ne vrati kući gdje će sve propuštene namaze naklanjati. O nepravilnosti ovog postupka ne treba ništa posebno reći, jer za odlaganje namaza zatim njegovo naklanjavanje mora postojati valjan i jak razlog. Druga je da žena stalno nosi sa sobom odgovarajuću odjeću sa intencijom da klanja kadgod je vrijeme klanjanja zatekne. Bilo kako bilo, u obadva slučaja žena će pristupiti namazu i moraće se prikladno obući, to jest pokriti čitavo tijelo osim lica, šaka i eventualno stopala (samo kod Ebu Hanife), jer je ovakvo oblačenje jedan od uvjeta (šartova) valjanosti namaza. Pitamo se ovdje slijedeće: Kakva su stvarna osjećanja nepokrivene žene kada pokrivena, samo dok je u namazu, stupi u direktan razgovor sa svojim Svevišnjim Stvoriteljem? Ona Ga skrušeno moli za Njegovu sveobuhvatnu milost i oprost. Njeno srce se raspući da što obilnije upije i osjeti svaku izušćenu riječ. Njena nada i optimizam za salvacijom na obadva svijeta bujaju. Međutim, nakon predavanja selama ta ista žena, bez osjećaja ikakve krivice, smjesta skida, oprečno Božijim osnovnim normama, svoju mahramu i ostavlja je po strani do narednog namaza. I tako pet puta svaki dan. Gdje su uticaji svakodnevno klanjanih namaza? Kako žena ne osjeti težinu i opasnost svojih do određene mjere dvoličnjaških akcija prema Allahu dž.š.? Kako je žena u stanju zanemariti obaveze i implikacije svojih izdašnih molbi za oprost, milost, opskrbu i zaštitu, jer nečim abundantnim i dobrim se mora uzvratiti. Jednostavno kazano, gdje su strah i stid od Božijeg stalnog prisustva i Njegovog sveobuhvatnog znanja? Uostalom, kako njen namaz ne može da je na sve ovo podsjeti, te da je odvrati i transformiše, kada je primarna funkcija namaza da postepeno vodi svog izvršitelja ka duhovnom i moralnom upotpunjavanju. Klanjač u svom duhovnom i moralnom uspinjanju (mi’radž) ne smije nepokretan i statičan dugo obitovati na jednoj ljestvici. U protivnom, sa namazom mu zasigurno nešto nije u redu. Kaže Allah dž.š.: "Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! - A Allah zna šta rade." (El-‘Ankebut 45)

Pokrivena žena će najvjerovatnije insistirati od svoje ženske djece da se pokriju, a što je rijetko anticipirati od nepokrivene žene. U ovom slučaju negativna pojava nepokrivanja ne samo da se zaustavlja na ženi, majci, nego se osjetno širi i obuhvata druge članove muslimanskog ummeta. Proces, pustivši jednom korijene, postaje vremenom sve masovniji i škodljiviji i teško ga je obustaviti. Na ovo je Muhammed a.s. upozorio riječima: "Ko uvede u Islam lijep običaj imaće nagradu kao svi koji ga slijede tim što se od njihove nagrade neće ništa umanjiti. A ko uvede u Islam ružan običaj imaće kaznu kao svi koji ga slijede tim što se od njihove kazne neće ništa umanjti." (Muslim) Na vitalnu važnost ženine uloge u muslimanskoj zajednici ukazuje i izjava poslanika a.s. da je ona čuvar i zaštitnik čeljadi u muževoj kući, i zato je apsolutno odgovorna za njih i njihov odgoj. (Buharija) Nepokrivena žena ipak ponekad traži, praksa to potvrđuje, od svoje ženske djece da se pokriju. Međutim, to nije nikako dovoljno. Unatoč tom pohvalnom aktu, ona još uvijek ostaje u nezavidnom i zaista nepoželjnom položaju kod Allaha dž.š.: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!" (Es-Saff 2-3)

Pokrivanje žene u Islamu još predstavlja respekt njene fizičke kompozicije, zatim njenu skromnost i dostojanstvo, te protekciju njene ličnosti od opakih pobuda i imaginacija kod svakog onog ko je zbog inkarnacije šejtana u njega postao generatorom zla i nereda na zemlji. Pokrivanje u pravom smislu riječi daje orjentaciju ženi i diktira joj načine ophođenja u gotovo svakoj prilici. Isto tako, njen način oblačenja odašiljava svakom jasan signal o njenom moralnom i duhovnom ustrojstvu i identitetu što joj subsekventno stvara čvrst i neprobojan štitnik od mnogovrsnih negativnih uticaja spoljašnjeg svijeta. Na ovo nedvojbeno ukazuju već spomenute riječi Allaha dž.š.: " … na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite." (El-Ahzab 32)

" … Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti… " (El-Ahzab 59)

Otkrivanje žene je u nedisputnoj suprotnosti sa Božijim naredbama, a sve što kontradiktira Božijim riječima naredbi i zabrana neprihvatljivo je jer nesumnjivo vodi ka opštem neredu i haosu na zemlji. I na koncu, jedina žrtva ovakvog poremečaja ne biva niko drugi do osobno čovjek: muškarac i žena. "Zbog onog što ljudi rade pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (Er-Rum 41)

Želimo još na kraju da prezentujemo nekoliko gorkih istina ne baš teško pronađenih u svakodnevnom životu današnje "moderne" žene koji jasno ilustruju i potvrđuju neke naše izložene tvrdnje. Činimo to sa željom da probudimo interesovanje kod muslimanke za studiranjem današnje tmurne stvarnosti koja je okružuje, a gdje se rijetko ili nikako čuju Božije riječi, a kamoli primjenjuju, zatim da sama usporedi tu stvarnost sa onim šta joj i svim ljudima Islam nudi i garantuje.

U Kanadi:

* Žena je seksualno napadnuta svakih šest minuta.

* Jedna od svake tri žene će biti najmanje jednom u svom životu seksualno napadnuta.

* Jedna od svake četiri žene je ispoljena opasnosti i riziku da bude silovana.

* Jedna od svakih osam žena će biti seksualno napadnuta za vrijeme studiranja.

* 60% studenata je proklamisalo da su spremni da siluju, pokušaju silovati ili nanesu bilo kakve seksualne uvrede ženi, samo kada bi znali da neće biti uhvaćeni.

U Americi:

* Žena je pretučena, bilo to u kući ili izvan nje, svakih 15 sekundi.

* Svaki mjesec 50 000 žena zatraži zaštitu od nadležnih organa.

* Samo 7% žena nikada nisu iskusile nikakvu vrstu saksualnih napada i uvreda.

* Ako se žene, žrtve domaćeg nasilja samo u 1993. godini, uzmu za ruke red bi se protegao od New Yorka do Los Angelesa.(13)

U Engleskoj i Velsu samo u 1987. godini silovano je 22 239 žena, dok je zabilježeno 120 060 drugih vidova seksualnog vređanja i napadanja žene.(14)

U Japanu, od svakih šest žena zapošljenih u državnim agencijama najmanje će od jedne njen gazda zatražiti da ima s njom seksualan odnos. 6.2 % je silovano ili je pak postalo žrtvama drugih vidova seksualne brutalnosti. Više od 70 % ispitanih žena je dalje kazalo da njihove gazde najčešće pribjegavaju seksualnim šalama kao prvoj fazi seksualnog napastvovanja.(15)

Interesantno je zapaziti da počinioci ovih aktova priznaju da ih najčešće na to nagone slijedeći motivi:

1. Stalna prisutnost žene na svakom mjestu sa svojim provokativno zavodljivim i uzbuđujućim izgledom.

2. Konstantno buđenje strasti i šehve što nerijetko vodi ka gubljenju samokontrole.

3. Pornografski filmovi, časopisi, revije i tome slično.(16)


Bilješke:

(1) Sveto pismo Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet preveo Gj. Daničić; Novi zavjet preveo Vuk Stefanović Karadžić. Pregledano izdanje. Njujork i London. Izdanje Britanskoga i inostranoga biblijskoga društva.

(2) Dr. Menachem M. Brayer: The Jewish Woman in Rabbinic Literature: A Psychological Perspective, Hoboken, N.J. Ktav Publishing House, 1986: str. 139, 239, 316-317. Michell Perrot: History of Women, Harvard University, USA, 1993: str. 214.

(3) Susan W. Schneider: Jewish and Female, New York, Simon and Schuster, 1984: str. 237.

(4) Rabbi Nachum Sauer: Crowning Glory, Bat Kol Publishing, Jerusalem, Israel, bez godine štampanja: str. 79-80.

(5) Clara M. Henning: Cannon Law and the Battle of the Sexes, New York, Simon and Schuster, 1974: str. 272.

(6) Dr Zeenath Kauser: Women in Feminism and Politics, International Islamic University Malaysia, Kuala Lumpur, 1995: str. 4.

(7) Katharina von Kellenbach: Anti-Judaism in Feminist Religious Writings, Scholars Press, Atlanta, Georgia, bez godine štampanja: str. 24.

(8) Amaury de Riencourt: Women and Power in History, Sterling Publishers Private Limited, 1983: str 219.

(9) Prevod Kur’ana, preveo Besim Korkut, II izdanje, Zagreb, 1993.

(10) Ibn Kesir: Muhtesar tefsir Ibn Kesir, Dar el-Kur’an el-kerim, Bejrut, sedmo izdanje, 1981: vol. 3 str. 115.

(11) Isto, vol. 2 str. 600.

(12) Isto, vol. 3 str. 93.

(13) Nekoliko autora: Women Resisting Violence, Orbis Books, New York, 1996: str. 40.

(14) Sylvia Walby: Theorizing Patriarchy, Basil Blackwell, 1990: str. 136-137.

(15) New Straits Times (Malezijske dnevne novine na engleskom jeziku), 13.3.1998.

(16) John Archer: Male Violence, Routledge, London, 1994: str. 1