" Evolucija " Harun Yahya Zajednički materijal, dizajn i dizajner Nedavno kompletiranje genetske mape čovjeka u okviru ljudskog genotip projekta bez sumnje predstavlja jedan značajan znanstveni napredak. Međutim u nekim evolucijskim publikacijama neki rezultati ovog projekta su lažno predstavljeni. Naime, tvrdi se da su geni šimpanze 98% slični genima čovjeka, te da ovo predstavlja dokaz u korist tvrdnje da je čovjekoliki majmun blizak čovjeku i da je zbog toga, kako to tvrdi Darvinova teorija evolucije, logički predak čovjeka. Ova argumentacija je varljiva. Tvrdnja 98% sličnosti je sama po sebi varljiva. Da bi tvrdili da genetske strukture čovjeka i šimpanze nose 98% sličnost, onda i genotip šimpanze baš kao i genotip čovjeka mora biti prikazan i onda ovo dvoje treba uporediti. Međutim nikakvi rezultati takvog poređenja nisu dostupni zato što je, barem do sada, samo genetska mapa čovjeka prikazana. Takvo istraživanje šimpanzi još nije izvršeno. Tvrđena sličnost je jedna pretjerana generalizacija utemeljena na sličnosti amino-aksidnih sekvenci nekih 30 do 40 bazičnih proteina prisutnih i u čovjeku i šimpanzi. Analiza sekvenci na DNA sekvencama koje se poklapaju sa ovim proteinima je rađena metodom zvanom “DNA hibridizacija” i kompariran je samo ovaj ograničeni broj proteina. Kako god, pošto u čovjeku ima oko 100 000 gena, onda je i tu 100 000 proteina kodiranih ovim genima. Tvdnja da su geni čovjeka i majmuna 98% slični je ustvari zasnovana na sličnosti među 40 od 100 000 proteina! Čak šta više gore spomenuti bazični proteini su zajedničke vitalne molekule prisutne i u različitim drugim živim organizmima. Struktura iste vrste ovih proteina, prisutnih ne samo u majmunima nego također i drugim popuno različitim živim organizmima, je izuzetno slična strukturi čovjeka. Genetske analize publikovane u New Scientist (Novi znanstvenik), na primjer, su nedavno otkrile 75% sličnost između DNA gliste i čovjeka (New Scientist, 15 maj 1999, str. 27). To definitivno ne znači da postoji samo 25% razlika između čovjeka i ovih glista. Na drugu stranu analize urađene na nekim proteinima pokazuju bliskost čovjeka nekim izuzetno različitim živim organizmima. U istraživanju kojeg su znanstvenici na Kembridž (Cambridge) univerzitetu poduzeli upoređivani su neki proteini kopnenih životinja. Na veliko iznenađenje gotovo u svim uzorcima čovjek i pile su se slagali kao najbliži srodnici. Sledeći čovjeku po bliskosti srodnik je bio krokodil. (New Scientist, V. 103, 16 august 1984, str. 19) Drugi primjer kojeg evolucionisti koriste kao dokaz "genetske sličnosti između čovjeka i majmuna" je prisustvo 48 hromozoma u šimpanzama i gorilama i 46 hromozoma u čovjeku. Evolucionisti uzimaju brojčanu sličnost hromozoma kao indikaciju evolucijske veze. Kako god, ako je ova logika ispravna onda bi čovjek mogao imati srodnika koji mu je bliži i od samog majmuna: krompir! Broj hromozoma u krompiru je tačno jednak broju hromozoma u čovjeku: 46. Ovi primjeri jasno pokazuju da genetska sličnost ne predstavlja nikakav dokaz u korist teorije evolucije. A to je tako prije svega zato što genetske sličnosti nisu u liniji sa nepotvrđenim šemama evolucije, nego naprotiv daju potpuno suprotne rezultate. Neiznenađujuće kada je ovo pitanje u cjelini razmotreno, vidjelo se da predmet "biohemijske sličnosti" ne predstavlja nikakav dokaz u korist evolucije nego naprotiv ostavlja teoriju evolucije na cjedilu. Doktor Kristian Švabe (Christian Shwabe), inače naučnik biohemije na medicinskom fakultetu univerziteta južne Karoline (Carolina), je evolucijski znanstvenik koji je godine proveo kako bi u molekularnom domenu pronašao dokaz evolucije. Svoja istraživanja je posebno posvetio proteinima insulin i relaksin tipa, te pokušao da među živim organizmima uspostavi evolucijsku vezu. Međutim na koncu je morao ne mali broj puta da prizna da ni u jednom momentu svojih istraživanja nije mogao pronaći dokaz evolucije. On kaže: “Molekularna evolucija je gotovo prihvaćena kao najmoćniji metod paleontologije*1) u otkrivanju evolucijskih veza. Ja kao molekularni evolucionosta bih trebao biti oduševljen. Umjesto toga izgleda uznemiravajućim da u urednom razvoju vrsta, kako to već molekularne sličnosti nalažu, postoji mnogo izuzetaka; u stvari toliko mnogo da mislim da bi ovi izuzetci, ovi zavojci, mogli nositi neku važniju poruku”. (Christian Shwabe, On the Validity of Molecular Evolution, Trends in Biochemical Sciences. V. 11, juli 1986) Na temelju nedavnih otkrića ostvarenih na polju molekularne biologije poznati biohemičar profesor Majkl Denton (Michael Denton) je dao sledeće komentare: “Svaki razred na molekularnom stepenu je jedinstven, izoliran i posrednički nepovezan. Tako molekule, kao i fosili, nisu uspjele da obezbjede varljive veze koje je toliko dugo evolucijska biologija tražila. Na molekularnoj ravni nema organizma koji kada se uporedi sa svojim srodnicima je ‘pradjedovski’, ‘primitivan’ ili ‘napredan’. Da su ovi molekularni dokazi bili dostupni prije jednog stoljeća malo je sumnje da ideja organske evolucije možda nikada ne bi bila ni prihvaćena.” (Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis, London, Burnett Books 1985, str, 290-291) Zato što su svi složeni iz istih molekula potpuno je prirodno da ljudsko tijelo nosi određene sličnosti sa drugim živim organizmima; svi oni također koriste istu vodu i atmosferu; i na koncu svi oni konzumiraju hranu koja se sastoji od jednih te istih molekula. Sigurno je da će njihov metabolizam, te zbog toga i genetske strukture ličiti jedna na drugu. Međutim ovo nije dokaz da su one evoluirale iz zajedničkog pretka. Ovaj ‘zajednički materijal’ nije rezultat nikakve evolucije nego ‘zajedničkog dizajna’ tj. prirode zajedničkog nacrta po kome su svi oni kreirani. Ovaj predmet je moguće objasniti kroz jedan primjer. Sve građevinske konstrukcije su urađene sličnim materijalom (ciglom, željezom, cementom itd..). Ovo međutim ne znači da su ove zgrade ‘evoluirale’ jedna iz druge. One su jednostavno konstruisane odvojeno koristeći zajedničke materijale. Isto također važi i za žive organizme. Darvinisti samo izobličavaju rezultate ljudskog genotip projekta. Život nije nastao kao rezultat nesvjesnih slučajnosti, kao što to evolucionisti tvrde, nego kao rezultat Božijeg stvaranja, a doista je On Svemoćan, i Vlasnik beskrajnog znanja i mudrosti. Harun Yahya (Adnan Aktor inače piše pod imenom Harun Yahya. Već je na turskom jeziku izdao gotovo 100 naslova. Neki od njih su prevedeni na engleski i druge jezike.) ----------------------------------------------------------------- IZVOR: Impact International; vol. 30, broj 8, august 2000, str.42. S engleskog preveo: Aid Smajić Bilješke: *1) Paleontologoja je nauka koja proučava životinje i biljke koje su živjele na Zemlji u ranijim vremenima i čiji se tragovi i ostaci nalaze i danas u Zemljinoj kori.