UGOVOR SA NACIJOM

Sejjid Muhammed Hatemi


Inauguralni govor predsjednika
u Islamskoj konsultativnoj skupštini (Medžlisu)
4. avgust 1997. g.


U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog


Milošću i dobrohotnošću Božijom, oslanjajući se na Njegovu svemoć, ovdje u Domu nacije, uz prisustvo cijenjenih predsjednika zakonodavne i sudske vlasti, članova Vijeća čuvara Revolucije, članova Skupštine eksperata, predstavnika Islamske konsultativne skupštine, uvaženih znanstvenika, mislilaca i vladinih službenika, cijenjenih iranskih i stranih gostiju, a pred svim mojim poštovanim sestrama i braćom, želim vašoj uvaženoj pažnji predočiti nekoliko opažanja vezanih za veliku odgovornost koja je sa današnjim danom povjerena ovom poniznom slugi.
Ispunjenje obaveze služenja Islamskoj revoluciji, konkretnom utjelovljenju narodne revolucije, je uistinu velika čast. Napori u pravcu zaštite ovog sistema i daljnje unapređivanje njegovog ugleda i autoriteta, kao i promoviranje duhovnog i materijalnog života hrabrog iranskog naroda, predstavlja važnu odgovornost za sve one koji su privrženi islamu, Revoluciji i Iranu.
Plemeniti narod Irana, svojim masovnim, svjesnim i razboritim prisustvom i participacijom na sedmim predsjedničkim izborima, stvorio je ep povijesnih proporcija, izražavajući tako svoju vjeru i povjerenje u svoj cijenjeni sistem vladavine. Sada popularno izabrana izvršna vlast, zajdeno sa druge dvije branše vlasti, nosi tešku odgovornost u nastojanju da odgovori tolikom narodnom i nacionalnom povjerenju i očekivanjima. Okvir i program za ovu veliku odgovornost definirani su u Ustavu. Ustav, zavjet naše islamske i nacionalne solidarnosti, stvarno otjelovljenje narodne odanosti Islamskoj revoluciji i velikim idealima pokojnog imama Homeinija, dokument plaćen krvlju naših plemenitih šehida uključujući (predsjednika) Rajaie i (premijera) Bahonara, služi kao temeljna referenca za sve tri branše, kao i zadatke vlasti i prava i obaveze građana. Prema tome, da bi služili narodu, obaveza je izvršne vlasti, pa prema tome mandat i misija predsjednika Islamske Republike, da daju sve od sebe na institucionalizaciji vladavine prava i Ustava prije svega.
Ovo je jedini način da se osigura kontinuitet Revolucije, dinamizam sistema, moći i digniteta plemenitog iranskog naroda. Tada će naš cijenjeni narod, predvođen njegovom ekselencijom ajatullahom Hameneijem, biti svjedokom uspostave i očuvanja institucija koje emaniraju iz Revolucije unutar okvira jakog i vitalnog društva, te stabilne i na zakonu utemeljene strukture.
U ovom trenutku, na početku nove faze u upravljanju zemljom i u nastojanju da nastavi hvale i poštovanja vrijedne napore hudždžetu-l-islama Hašemi-Rafsandžanija – čija će djela, ideje i iskustvo biti veliki kapital za sve nas – nova vlada, u nadi da će produži vrijedna postignuća prethodnih administracija u ovim vremenima svete odbrane i rekonstrukcije, preuzima veliku odgovornost.
U okviru takve odgovornosti, i pred časnim Kur’anom i u Vašem veličanstvenom prisustvu, dao sam zakletvu da ću obavljati dužnosti koje su, prema zakonu, povjerene predsjedniku:
·
· štititi zvaničnu religiju, Islamske Republike i Ustav;
· služiti narodu i nacionalnom napretku i razvoju;
· promovirati vjeru i moral;
· štititi pravednost i promovirati pravdu;
· suzdržavati se od autokratije;
· štititi slobodu i dignitet pojedinaca i prava nacije;
· štititi teritorijalni integritet i političku, ekonomsku i kulturnu neovisnost zemlje;
· vršiti vlast kao sveti narodni emanet i predati je budućem izabranom predsjedniku.
Ova zakletva je vjerski obavezujuća. U islamu, takve zakletve moraju biti date s najčišćim namjerama i s nakanom i odlučnošću da se one ispune. Osoba koja daje zakletvu mora po svojim potencijalima i djelima biti kadra ispuniti svoje vjerski preuzete obaveze.
Obaveze pobrojane u predsjedničkoj zakletvi su društvene obaveze. A kada su u pitanju kolektivne odgovornosti, pojedinac preuzima obaveze čije ispunjavanje umnogome nadilaze njegove individualne sposobnosti. Stoga, samo narodna odlučnost i nacionalna solidarnost mogu ispunjavanje tako teških obaveza učiniti mogućim.
Epsko učešće plemenitog i razumnog naroda Irana u ovom krugu izbora ohrabruje me da ustvrdim da je cijela nacija ujedinila ruke u nastojanju da se ispune odredbe i obaveze iz ove zakletve i da je odlučna da udari temelje za bolje sutra islamskog Irana. Takva volja i odlučnost na strani naroda i autoriteta, da pomognu vladi nadzirući i nadgledajući njen rad svakodnevno, jeste zaista veliki kapital i posigurno će pomoći ispunjenju zvaničnih odgovornosti kao i uzajamnih obaveza vlasti i naroda.
Imam Alija (mir neka je s njim) je, kada su posrijedi vlast i odnosi između vladara i naroda ljudima, poručivao slijedeće:
· Ne hvalite me kako bi mogao ispuniti prava koja nisu ostvarena i obaviti obaveze kojoe su neispunjene.
· Ne obraćajte mi se kako se despotima obraća, i ne izbjegavajte me kako se ljudi lošeg temperamenta izbjegavaju.
· Ne prilazite mi sa izvještačeno i ne mislite da me istina vrijeđa.
· Ne želim da me uzdižete.
· Onaj kome je teško slušati žalbe još teže će mu biti dijeliti pravdu.
· Ne ustručavajte se da kažete istinu ili da me posavjetujete o pitanjima pravde.
· Niti sam bezgriješan niti sam imun na greške u svom radu, osim ako me Bog ne zaštiti od moje duše kojom vlada više nego ja sam.
Ako su stvari takve bile u očima imama Alije (mir s njim!), uzorom pravde svih vremena, onda su posigurno mnogo teže za obične ljude kakvi smo mi. Prema tome, kako bi ispunio obaveze koje nadilaze sposobnosti pojedinca pa čak i same vlade, molim uputu i milost od svemogućeg Boga i pomoć i podršku od plemenitog naroda Irana.
Vođstvo (ajetullah Hamenei), sa svojom jedinstvenom pozicijom u sistemu i društvu, i svojim nadzorom nad trjema branšama vlasti, nesumnjivo će nas voditi i pomoći nam u ispunjavanju ovih obaveza. Isto tako, cijenjeni visoki vjerski učenjaci i pravnici će pomoći vladi u služenju naroda svojim ljubaznim savjetima i molitvama.
Očekujem pomoć od Islamske savjetodavne skupštine, koja utjelovljuje vrline nacije i predstavlja tijelo koje donosi zakone i nadzire njihovu implementaciju. Vršeći svoju zakonsku obavezu nadgledanja rada vladinih institutcija i predstavnika i izlazeći sa korisnim i konstruktivnim sugestijama, cijenjeni članovi parlamenta mogu doprinijeti dobrobiti nacije i efikasnijem upravljanju zemljom, i tako postići Božiji blagoslov i spasenje.
Očekujem od cijenjenih sudija da također pomognu izvršnoj vlasti u upravljanju sigurnim i pravednim društvom utemeljenim na vladavini zakona.
Pozivam i političke institutcije i organizacije, asocijacije, medije, znanstvenike i istraživače, akademike i pedagoške radnike, eksperte i specijaliste, sve muškarce i žene od nauke, pera, kulture i umjetnosti, kao i sve građane iz svih sfera života da nam pomognu svojim stalnim nadzorom i svojim otvorenim predstavljanjem svojih zahtijeva i mišljenja. Pozivam sve da povećaju obim javno učešća u definiranju nacionalne politike na makro nivou kontinuiranim ocjenjivanjem i kritikom programa, politika i učinaka. Uistinu, veći nivo učešća eksperata u procesu donošenja političkih odluka ne samo da omogućava ispunjenje uzajamnih obaveza vlade i naroda, već vodi ka realizaciji najtemeljnijeg prava naroda, prava da odlučuju o svojoj sudbini.
Da bi postigli ovaj cilj, vlada je dužna obezbijediti sigurno okruženje za razmjenu ideja i mišljenja u okviru kriterija koje postavljaju islam i Ustav. Vlada mora promovirati kulturu i sposobnost participacije, ocjenjivanja, kritike i reforme. Ona sama mora biti model tolerancije i mora predvoditi proces prenošenja vlasti na narod kroz participaciju. U cilju postizanja ovih ciljeva, ako Bog da, suština svih politika izvršne vlasti bit će temeljena na:
· institucionalizaciji vladavine zakona,
· neumornoj potrazi za pravdom kao visokom vjerskom vrijednosti i centralnim faktorom društvenog povjerenja, stabilnosti, progresa i prosperiteta,
· promociji i konsolidaciji principa odgovornosti koja će poboljšati rad omogućujući istovremeno intelektualni, politički i društveni napredak stanovništva,
· prenošenju vlasti na narod kako bi postigli i obezbijedili sve veći nivo njihove razumne participacije.
Iskreno se nadam da će ova velika odgovornost biti uspješno ispunjena kroz narodnu participaciju i koordinaciju između tri branše vlasti. Vjera vlade u nužnost promocije i konsolidacije vladavine zakona u pojedinačnim i društvenim odnosima će sama po sebi otvoriti nove mogućnosti za veći nivo koordinacije između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.
Kada se vlada oslanja na zakon kako bi služila narodu i osigurala participaciju na stalnoj osnovi, i kada je istovremeno zakonodavna vlast odana ispunjenju svoje najvažnije uloge nadzora i supervizije upravljanja zemljom, razvoj odgovoarajuće političke strukture u društvu bit će moguće ostvariti. Prema tome, uspostava vladavine zakona je islamska, revolucionarna i nacionalna obaveza i apsolutni imperativ koji zahtijeva pozitivno i podržavajuće okruženje kao i zakonska sredstva i instrumente kombinovane sa narodnim učešćem i podrškom.
Iz duboke vjere u takvu potrebu, prilikom ulaska u predsjedničku kampanju prezentirao sam program za koga očekujem da će biti osnova narodnog razumijevanja, ocjene i podrške i na kraju, nadam se, ugovora između predsjednika i nacije. Suština moga programa je bila inspirirana odredbama zakletve koju sam upravo položio. Glas našeg cijenjenog naroda na ovim izborima, glas za predloženi program, je dodatno podcrtao potrebu posvećivanja ozbiljne pažnje ovim konceptima i elementima i, što je još važnije, njihovj implementaciji.
Ustav u zadatak predsjedniku stavlja slijedeće:
· zaštitu zvanične religije, Islamske Republike Irana i Ustava;
· promociju vjere i morala;
· zaštitu pravednosti i promoviranje pravde.
Ovo je jasan pokazatelj iznimne važnosti i prioritetnosti vjere i duhovnosti u našem sistemu. Islamska revolucija je poziv na oživljavanje monoteističkog razmišljanja i superiornost islamske vjere i ponašanja. Uistinu nam je jedinstvena čast da je tako velika revolucija sa delekosežnim dimenzijama i posljedicama bila vođena do pobjede od strane pravnika mudžahida, revolucionarnog mistika i državnika utonulog u moralne vrline.
Od svog osnivanja, vlada Islamske Republike Iran se uvijek osjećala obavezanom da svoje programe i politike temelji na suštini i ciljevima islama, da osigura njihovu kompatibilnost sa vjerskim normama i naredbama, da pripremi nužne osnove za promociju islamskog razmišljanja i duhovnosti, da eliminira moralnu dekadencu i poroke iz društva, i da sve planove i politike donosi u duhu pravde. Relevantne institutcije Islamske Republike Iran aktivno promoviraju pridržavanje vjerskih normi i odredbi.
Treba imati na umu, međutim, da u praksi samo kroz internalizirano održavanje svetih vrijednosti pojedinac i društvo mogu postići spas.
U tom smislu, kriteriji i mjerila za etiku i ponašanje, kao i za društvene odnose i praksu, trebaju biti iste one vrijednosti i nauk koje je časni Poslanik islama (mir neka je s njim!) primio putem objave i prenio čovječanstvu. Stoga, kako je rekao rahmetli imam Homeini, uvijek trebamo uzimati u obzir elemente vremena i mjesta u pitanju islamskog idžtihada (neovisnog interpretiranja islamskog prava) i islam razumijevati na način koji može odgovoriti novim problemima i potrebama svakoga doba. Niko od nas ne bi trebao svoje razumijevanje i interpretaciju smatrati apsolutnim, što jedino može biti pripisano Knjizi i samoj svetoj objavi.
U islamskom sistemu, pravda i dobro čovječanstva imaju primat. U tom smislu, razum i intelekt trebaju biti upotrijebljeni. Najbolji način uspostave pravde leži u upotrebi najboljeg istraživanja i stručnosti. Samo kroz slobodni rast razmišljanja i intelektualnih snaga u društvu, i slobodnu razmjenu ideja, vlada može odabrati najbolja mišljenja i metode i stići do odgovarajućih kriterija za pravdu u današnjem sofisticiranom svijetu, s obzirom na kompleksne mehanizme upravljanja ekonomskim, političkim i kulturnim odnosima u društvu.
Moralno i materijalno napredna jedinka i društvo koji nađu da je islamski sistem kadar obezbijediti njihove razumne potrebe i zaštiti njihova prava i dignitet, razvit će još veću predanost i privrženost, što predstavlja pojedinačno nabolji i najprincipijelniji način promoviranja vjere. Društvo koje uživa materijalne i duhovne blagodati je društvo koje istinski reflektira atraktivni imidž islama i revolucije. Takvo društvo uistinu može biti uzorit model u današnjem svijetu.
Da bi vlada išla u ovom smjeru, nema drugoga načina nego da pravdu i pravičnost proširi na sve ekonomske, društvene i kulturne sfere. Kreiranje prilika i osiguravanje podjednakog pristupa mogućnostima i privilegijama, obezbjeđivanje pozitivnog okruženja za realizaciju potencijala, njegovanje talenata muškaraca i žena u svim sferama, iskorjenjivanje siromaštva, i obezbjeđivanje dostojnih uvjeta života za sve, posebno onima koji su potrebni i zapostavljeni, su neke od najvažnijih zadataka islamske vlasti. Da bi eliminirali siromaštvo, nacionalnu ekonomiju trebamo učiniti jakom i zdravom.
Dakle, ono što najviše tebamo je balansiran, održiv i svestran razvoj koji treba biti realiziran u svim sferama: političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj.
Po našemu sudu, postoji organska međuovisnost između razvoja i pravde. Razvoj bez pravde vodit će sve većim društvenim jazovima, dok će pravda bez razvoja voditi ekspanziji siromaštva.
Prema tome, naša glavna potreba je balansiran, održiv i svestran razvoj u svim sferama. Ljudski resursi su centralni u razvojnom procesu. Konsekventno tome, zaštita digniteta ljudi, razvoj ljudskih resursa, napredak kulture, visokog obrazovanja i istraživanja u društvu, kao i obezbjeđivanje odgovarajuće znanstvene i tehničke obuke, jesu neki od glavnih zadataka vlade.
Zaštita slobode pojedinaca i prava nacije, koja predstavlja temeljnu zadaću predsjednika po davanju zakletve, jeste imperativ koji proizilazi iz uzvišene vrijednosti i digniteta ljudske ličnosti zajamčenih našom svetom vjerom. Ispunjenje ove odgovornosti može jedino biti postignuto kroz širu narodnu svijest o njihovim pravima, obezbjeđivanje nužnih uvjeta za ostvarenje ustavom garantiranih sloboda, jačanje i proširivanje institucija civilnog društva, promoviranje etike, jačanje kulture dijaloga, diskursa i kritike, i sprječavanje svakog kršenja integriteta, digniteta i ustavnih prava i sloboda pojedinaca.
Institucionalizacija vladavine zakona i utemeljivanje društvenih odnosa na legalnom okviru obezbijedit će pozitivan milje za ostvarenje društvenih potreba i zahtjeva. U društvu koje dobro poznaje svoja prava i kojim vlada zakon, prava i zakonska ograničenja svih građana su priznata i pridaje im se neophodna pažnja. U takvom društvu, država i narod, povezani korespondentnim pravima i obavezama, nalaze svoje odgovarajuće značenje i mjesto. Ko god živi u islamskom sistemu i pridržava se zakona pripadaju mu prava na život, slobodu izražavanja, uživanje dostojnog življenja i učešće u društvenim, ekonomskim i političkim pitanjima. Država ima obavezu da zaštiti ova prava i granice i da obezbijedi narodu nužni milje i sredstva spokoja i mira uma u svim javnim i privatnim sferama života, da ojačava vladavinu zakona i konsolidira sigurnost i stabilnost.
Služenje narodu i nacionalnom progresu i uzdizanju, zaštita teritorijalnog integriteta i političke, ekonomske i kulturne neovisnosti zemlje čine ostale važne komponente predsjedničke odgovornosti koje emaniraju iz islamskih i ljudskih vrijednosti i koje dodatno obavezuju islamsku državu.
Pridavanje pažnje uvjetima življenja naroda je princip od izuzetnog značaja, vitalan za egzistenciju i opstanak države. Moramo vjerovati u narod. Moramo živjeti sa njihovim bolom i patnjama. Veličina ljudi na vlasti nije samo u njihovoj službi narodu već i u uvjerenju da je to njihova prva odgovornost. Štaviše, jačanje i promoviranje duha nacionalnog ponosa i samopouzdanja, zaštita našeg teritorijalnog integriteta i nacionalne neovisnosti, njegovanje narodne budnosti i pripravnosti, i promoviranje i jačanje iranskog identiteta na temelju islamskih i ljudskih vrijednosti jesu neke od centralnih zadaća vlade.
Ponosan, napredan i neovisan Iran na svjetskoj sceni jeste zajednička aspiracija svih odanih i predanih Iranaca. Stoga je od najveće važnosti za vladu da uloži maksimum na promoviranju nacionalnih interesa i ugleda Islamske Republike koji odgovara njenom povijesnom, kulturnom, geografskom i ekonomskom položaju. Zaštita prava svih iranskih državljana svuda u svijetu, odbrana prava muslimana i potčinjenih, posebno obespravljenog naroda Palestine, aktivno učešće u kolektivnim nastojanjima u pravcu univerzalnog progresa i napretka, uz istovremeno mudar i odlučan otpor ekspanzionističkim politikama dominirajućih sila, stranim prijetnjama ili vanjskoj agresiji na kulturnom, političkom i vojnom polju, sve su važni zadaci.
Vlada mora naglašavati da je u našem svijetu, dijalog civilizacija apsolutni imperativ. Mi ćemo izbjegavati svaki kurs djelovanja koji može podgrijavati tenzije. Imat ćemo odnose sa svakom državom koja respektuje našu neovisnost. Naše je pravo da svoje odluke donosimo na temelju nacionalnog interesa. Međutim stajat ćemo postojano pred svakom silom koja pokuša da nam nametne svoju volju.
Odricanje od autokratije i smatranje vlasti svetim emanetom jesu također obaveze predsjednika koji svraćaju pažnju na pitanje podjele moći u društvu. Legitimitet vlasti proizlazi iz narodnog glasanja. Snažna vlada, izabrana od strane naroda, jeste reprezentativna, u njoj narod učestvuje i ona je odgovorna. Islamska vlast je sluga naroda a ne njegov gospodar i ona je odgovorna narodu u svim uvjetima.
Narod mora vjerovati da ima pravo da određuje svoju sudbinu i da je moć države ograničena zakonskim limitima i ograničenjima. Državni autoritet ne može biti postignut prisilom i diktaturom. Naprotiv, on mora biti postignut vladavinom prema zakonu, poštivanjem svih prava i obaveza, kao i pravnim ograničenjima upotrebe moći i vlasti, prenošenjem vlasti na narod kako bi učestvovao i osigurao svoju participaciju u donošenju olduka. Narodno učešće zahtijeva pojavu novih i različitih očekivanja. Odgovor na takva očekivanja, uprkos određenim poteškoćama, može se postići prisustvom i uključivanjem samog naroda. U našem islamskom i revolucionarnom društvu, koje uživa ogromne i raznovrsne materijalne i duhovne resurse, i koje je na raznim nivoima zabilježilo velika dostignuća epskih razmjera, odgovor na takve potrebe i očekivanja nije nedostižan.
Pružanje odgovora na društvene zahtjeve i očekivanja, pojednostavljivanje i otvaranje za javnost, jačanje spone između izvršnog aparata države i naroda, uspostava i održavanje odnosa između vlade i naroda na temeljima uzajamne iskrenosti, otvorenosti i povjerenja, nesumnjivo će pomoći u osiguravanju odgovorne participacije naroda u budućnosti naše zemlje. Uz pomoć Svemogućeg, ja ću nastojati da usmjerim izvršnu vlast ka održavanju i širenju postojećeg trenda participacije ukupne populacije, i osiguravanja odgovornosti pred nacijom što je od suštinskog značaja za politički razvoj, i stoga, za legitimnost države i za održiv, sveobuhvatan nacionalni razvoj.
Naš narod je najdragocjeniji kapital i resurs naše države i njegovo konstantno prisustvo u svim sferama nacioanlne uprave jeste nezaobilazna potreba. Narod je taj koji je stvorio epove od pobjede.
Naša savremena povijest, od antikolonijalnih pokreta (u 19. st.) do Ustavne revolucije – koju duboko poštujemo i čiju godišnjicu danas obilježavamo – do velike Islamske revolucije i Svete odbrane, skupa svjedoče tu činjenicu. Upravo je nepokolebljiva vjera našega naroda i njegova odlučna volja mnogo toga što je bilo nemoguće učinila mogućim.
Na početku ovog novog povijesnog poglavlja u životu naše zemlje, ja potvrđuje svoju vjeru u islamsku i nacionalnu volju, i u odlučnost cijele nacije. Budnost, volja, odanost i predanost svih žena i muškaraca, posebno omladine, daje mi još više nade u budućnost. Nadam se da će mi milošću svemogućeg Boga, nacionalno jedinstvo, saradnja svih službenika i vladinih institutcija, i koordinacija između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti pomoći da uspješno odgovorim na velike zadatke koji su preda mnom i da ispunim odredbe važne zakletve koju sam upravo dao.
Zaključit ću ovo obraćanje odajući počast uspomeni na naše časne šehide i izražavajući poštovanje prema ratnim veteranima koji su se žrtvovali, ponosnim ratnim zarobljenicima, herojskim čuvarima Revolucije i poštovanim porodicama svih njih.
Naša posljednja molitva je da sva zahvala pripada Bogu, Gospodaru i Održavatelju svjetova.

Izvodi iz govora
Sejjida Muhammeda Hatemija

O vladavini zakona
Zbog različitih kulturnih i povijesnih razloga, zanemarivanje reda i nepoštivanje zakona su postali navika u našem društvu jer su prije revolucije ovom narodu red i zakon bili nametani od strane vlasti koja se i sama silom i nasiljem nametnula naciji, i postojala je samo kontradikcija između interesa naroda i interesa vlasti. Danas, ovo društvo ima iskustvo vlasti i sistema koji su proistekli iz dubine njegove svijesti, vjere, volje i interesa. Taj povijesni mentalitet (nepoštivanja zakona) moramo napustiti.
Borba protiv nepoštivanja zakona je pitanje kome krajnja pažnja mora biti posvećena.
Sva prava naroda trebaju biti poštovana. Ono što je važno jeste uspostaviti društvenu i individualnu sigurnost u okvirima Ustava.
Nadamo se da ćemo s vremenom biti svjedoci legalnijeg društva… sa jasnije definiranim pravima i obavezama građana i vlasti.
Danas, naša vjerska, islamska, revolucionarna i nacionalna misija zahtijeva da konsolidiramo društvo na temelju Ustava i da institucionaliziramo pravo u našem društvu, posebno zato što preko noći moramo preći put dug čitavo jedno stoljeće.
Vlast mora prednjačiti u poštivanju zakona. Moćna vlast je ona koja zvanično priznaje prava naroda i nacije u okvirima zakona i čini sve da garantira njihova prava i uspostavi temelje za implementiranje tih prava.
*******
O civilnom društvu i slobodi štampe
Da bi osigurali kanale za dostavljanje potreba naroda do države trebaju nam organizirane političke stranke, društvena udruženja, i neovisna slobodna štampa. Vlast mora ukloniti prepreke u proširivanju ovih institucija.
U ovom dijelu svijeta, a posebno u Iranu, vjera poziva narod da uspostave i konsolidiraju civilno društvo, odgovorno društvo, društvo u kome su ljudi učesnici, društvo u kome vlast pripada narodu i u kome je ona sluga a ne gospodar naroda, i koja je konsekventno tome odgovorna narodu. Civilno društvo treba biti utemeljeno na redu a ugaoni kamen tog reda jeste Ustav.
*******
O socijalnoj pravdi
Nema sumnje da je nedolično za ovo društvo da gleda siromaštvo u sojoj sredini. Diskriminacija i nepravda ne služe na čast našem društvu.
*******
O snazi Irana
Ono što želimo je društvo koje je razvijeno, slobodno, ponosno, mudro i moralno. Takvo društvo čuva dignitet velike muslimanske i revolucionarne nacije Irana. Mi moramo biti puni nade za budućnost. Svi faktori ukazuju nam na opravdanost takvih nadanja. Obilni resursi koji su nam na raspolaganju garantiraju naš uspjeh u ostvarivanju velikih planova, kao što su činili i u prošlosti: svjetle stranice civilizacije i kulture, konstruktivan efekat islama na vjersko vođstvo (velayat) u ovoj zemlji, najmlađe društvo na svijetu (Iran ima najveći procenat mladih), izvanredna geopolitička pozicija, izdašni resursi i bogate materijalne rezerve, dvije decenije iskustva u institucionalizaciji nove vlasti¸i uspjeh u njenom očuvanju i očuvanju neovisnosti na svim poljima, sa iskusnim upravljačkim kadrom koji je prošao Svetu odbranu (Iransko-irački rat) i period rekonstrukcije, i iznad svega, uživanje podrške cijeloga naroda, mase taletiranih, hrabrih, upornih, informiranih i neovisnih pojedinaca.
*******
O socialnoj pravdi
Ekonomski razvoj nije nužno isto što i socijalna pravda. Pravda ima islamsku i ljudsku vrijednost… Princip pravde uvijek mora biti uzet u obzir u svim programima.
Da bismo postigli socijalnu pravdu moramo stvoriti podjednake šanse za sve: stvoriti jednake šanse za sve koji imaju znanje, sposobnosti, talenta i žele da rade. Pravedna i balansirana raspodjela profita koju generira razvoj je nužna… Izmjena poreskog sistema, odgovarajuće ubiranje poreza i njihova pravilna potrošnja su glavni koraci na putu ka socijalnoj pravdi.
Povećanje broja i rasprostranjenosti kooperanata kao načina širenja vlasničke baze i osiguravanja narodne participacije, je veoma važna mjera.
Povećanje udjela radnika i uposlenih u vlasništvu državnih preduzeća i fabrika je još jedan od načina osiguranja ekonomske pravde u društvu. Uz to, programi socijalne brige trebaju biti podržani: sve grupe i različiti regioni trebaju imati pristup obrazovnim, zdravstvenim i sličnim uslugama.
Predstoji nam i procjena situacije penzionera koji su iskoristili svu svoju snagu da služe naciji. Zaposlit ćemo one koji su još sposobni da rade i obezbijede životni standard onima koji to više nisu u stanju činiti.
Ne možemo priuštiti da toleriramo siromaštvo i predrasude u svom društvu. Pravda zahtijeva da obratimo pažnju na ovu činjenicu uz ekonomski rast i razvoj.
*******
O ekonomskom razvoju
Mi moramo biti ekonomski neovisni. Ta neovisnost je rezuiltat ove revolucije i ona mora biti konsolidirana i očuvana. Ono što podrazumijevamo pod ekonomskom neovisnošću je da ćemo se u periodu rekonstrukcije i razvoja oslanjati na domaću radnu snagu i na svoje obilne resurse. Svakako, nedostaci u domaćim resursima bit će nadomješteni upotrebom stranih resursa. Međutim, mi ćemo se oslanjati uglavnom na sopstvenu radnu snagu i domaće resurse.
Na ovom polju, oslanjanje na proizvodnju je važno. Ako proizvodnja postane masovna i ako bude rasla na balansiran način po kvalitetu i kvantitetu, ona će riješiti mnoge naše probleme. Proizvodnja otvara mjesta za zapošljavanje. Proizvodnja će stvoriti ekvilibrijum između potražnje i ponude. Povećana proizvodnja u nenaftnim sektorima je od izuzetne važnosti.
Strukturalnoj ekspanziji industrije mora biti dat prioritet uz poljoprivredu. Osiguravanje profitabilnosti industrijskih i poljoprivrednih proizvoda, borba protiv parazitskih ekonomskih aktivnosti i neproduktivne trgovine, jačanje nacionalne valute, povećanje deviznih rezervi su neki od napora koji nam mogu pomoći da izgradimo snažnu ekonomiju.
Razvoj nije ograničen na ekonomski rast. Može se kazati da ekonomski razvoj sam po sebi – bez obraćanja pažnje na druge probleme – može biti štetan. Neuravnotežen razvoj je tragičan. Ako ekonomski rast ne prate znanstveni, kulturni i politički razvoj, nećemo imati svestran, održiv i balansiran razvoj.
*******
O demokratizaciji
Osiguravanje aktivnog učešća naroda na svim poljima i pokušaji da se ojačaju civilni temelji u okviru kojih pojedinci i grupe prepoznaju i brane svoje interese i nalaze šanse da participiraju u svim društvenim sferama, je važno. Organiziranje društva na temelju zakona, institicionaliziranje pojedinačnog i društvenog ponašanja na temelju zakona je, samo po sebi, znak političkog razvoja.
*******
O pravima Palestinaca
Što se tiče takozvanog bliskoistočnog mirovnog procesa, vjerujemo da nema druge mogućnosti za mir osim kroz vraćanje legalnih prava palestinskog naroda.
Mi smo zainteresirani za mir … pod uvjetom da prava svih strana budu ispoštovana.
Svakako, mi nećemo intervenirati u ovom slučaju, mi ćemo to pitanje prepustiti palestinskom narodu i vladama i narodima regiona. Ali mi zadržavamo pravo da izrazimo svoje mišljenje o tom problemu … i realno, mi ne mislimo da će sadašnji proces dovesti do nekog zadovoljavajućeg ishoda.
Vjerujemo da ne može biti mira dok svi legitimni zahtjevi palestinskog naroda ne budu ispunjeni. Ne možete govoriti o miru kada se osnovna prava Palestinaca najgrublje krše.
*******
O odnosima sa SAD
Naši odnosi sa Sjedinjenim Državama zavisit će od promjena u njihovim stavovima prema nama, ali nažalost mi još nismo ništa takvo vidjeli… Ključ rješavanja problema je u njihovim rukama, ne u našim.
*******
O terorizmu
Uvijek smo bili protiv terorizma, posebno od države sponzoriranog terorizma. Mi se trebamo ujediniti u borbi protiv terorizma.
*******
O ostrvima u Perzijskom zalivu
Naš nesporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima mora biti riješen dijalogom i pregovorima. Uplitanje drugih vlada i stranih sila nije u interesu nijedne zemlje.
*******
O vanjskoj politici
Zalažemo se za smanjenje tenzija svuda u svijetu, a posebno u našem regionu.
Izjavljujemo da smo za odnose i veze sa svim zemljama i nacijama koje respektiraju našu neovisnost, dignitet i interese.
Zalažemo se za proširivanje naših odnosa u cijelom svijetu na temelju tri solidna principa mudrosti, digniteta i (nacionalnih) interesa.
*******
Nada i promjena
Ni pod kojim uvjetima nećemo praviti kompromise sa agresivnim siledžijama. Naša neovisnost je za nas princip. Mi je nismo jeftino platili, i mi je nećemo dati. Ni na kakav način nećemo dozvoliti da se iko miješa u naše domaće stvari.
Zahtijevamo bezuvjetno povlačenje stranih flota i snaga iz regiona. Vjerujemo da sigurnost i napredak regiona trebaju biti postignuti od strane naroda, država i vlada regiona.
Mi se nećemo miješati u stvari drugih. Mi nemamo namjeru to činiti, niti smo to dosada činili.
Zalažemo se za široku kooperaciju sa svojim susjedima, sa muslimanima i sa svim neovisnim zemljama, posebno sa zemljama čija je pozicija komplementarna našoj ekonomskoj i političkoj situaciji.
Osnova naših odnosa sa drugim zemljama je oslanjanje na neovisnost i nacionalne interese naše zemlje.
*******


Biografska bilješka

Sejjid Muhammed Hatemi je za predsjednika Islamske Republike Irana izabran 23. maja 1997. g. sa više od dvije trećine glasova birača. Rođen je 1942. g. u ulemanskoj porodici srednje klase u gradu Ardakanu u provinciji Jezd u centralnom Iranu. Njegov otac, veliki ajetullah Ruhullah Hatemi, bio je široko poštovan zbog svoje pobožnosti i progresivnih stajališta.
Sa devetnaest godina Hatemi je napustio Ardakan radi vjerskih studija u Komu do 1965. kada je upisao studij filozofije na Univerzitetu u Isfahanu. Od tada se aktivno bavi islamskom politikom. Godine 1969. upisao je postdiplomski studij na Univerzitetu u Teheranu. Dvije godine kasnije vratio se u Kom da bi nastavio studij islamskog prava, jurisprudencije i filozofije. Upravo u Komu se počeo još aktivnije baviti politikom. Uoči iranske revolucije 1978. g. izabran je da vodi Hamburški islamski institut u Njemačkoj, koji je igrao centralnu ulogu u organiziranju revolucionarne aktivnosti među islamskom dijasporom. Od 1982. do 1992. g. bio je ministar za kulturu i islamsko upućivanje. Tokom tog perioda nakratko je bio šef Centrale ratnog izvještavanja. Godine 1992. g. imenovan je za predsjednikova saradnika i šefa Nacionalne biblioteke Irana gdje je ostao do izbora za predsjednika.
Gospodin Hatemi je familijaran sa njemačkim, engleskim i arapskim jezikom. Objavio je dvije knjige: Bim-e Mowaj (Strah od vala), 1993., i Az Donya-ye Shahr ta Shahr-e Donya (Od grad-svijeta do svjeta-grada), 1994. Posebno ga zanimaju djela Farabija, Mula Sadre, Šejha Ensarija i Hafiza. Oženjen je i ima troje djece.

Prijevod Ahmed Alibašić