Opservacije o informacijskom svijetu Sejjid Muhammed Hatemi Mnogo se danas govori o centralnoj ulozi informacije u oblikovanju ljudske sudbine, do te mjere da je moguće čak tvrditi da je informacija nadmašila vojnu i političku silu kao glavni izvor moći u današnjem svijetu. Svi narodi koji žele ponos, moć i napredak moraju naučiti kako da efektivno upravljaju ovim vitalnim resursom, držeći korak sa konstantno evoluirajućim komunikacijskim tehnologijama. Blagovremen pristup informaciji i efektivna sredstva njenog širenja su od centralnog značaja za razvojni proces u svakoj zemlji. Mi sebi ne možemo priuštiti da još više zaostanemo na ovom polju koje se rapidno razvija i moramo sarađivati da efektivno proizvodimo, pohranjujemo i širimo informacije. To nije lahko postići. Većina istraživanja o informacijskom svijetu se fokusiraju isključvo na njegovu tehničku podlogu a na račun izučavanja njegove humane i političke dimenzije. Taj posao je od krucijalnog značaja za našu sudbinu. U svojim savremenim, kompleksnim oblicima, informacijska tehnologija predstavlja jedno od najvećih postignuća moderne kulture koja koristi svoju kontrolu nad informacijom da zabetonira svoju dominaciju svijetom. Stoga, istraživanje naravi informacijskog svijeta nije moguće odvojiti od razotkrivanja prirode same moderne civilizacije. Sve dok se ne počnemo baviti ovim važnim pitanjem nećemo biti kadri postići samopouzdanje i mudrost potrebnu za razumijevanje našeg odnosa prema modernoj civilizaciji. U protivnom, živjet ćemo u svijetu čija su pravila postavili drugi, na milost okolnosti, a ne kao gospodari svoje sudbine. Mi se suočavamo sa informacijskim svijetom kojim dominira Zapad na dva fronta: na polju znanstvene informacije i na polju informacije koja ima društveno-politički i kulturni značaj. U prvom slučaju znanstveni metod se jednoglasno smatra najautoritativnijim načinom razumijevanja svijeta. Znanost je inicirala velike transformacije u ljudskom životu, i nijedna država i nijedan narod ne mogu preživjeti bez njenih blagodati. Znanstvena nerazvijenost i zaostajanje za tehnološkim iskoracima naše ere imaju žalosne posljedice. Ipak, globalna izvanredna važnost znanosti nas ne bi smjela spriječiti da postavimo temeljna pitanja o ljudskom kontekstu znanstvenog i tehnološkog pregnuća. Mi ne možemo deificirati i obožavati znanost kao da je ona izvan domašaja ljudskog rezonovanja. Propitivanje prirode moderne nauke je posebno nužno za nas muslimane koji su nekada imali izvanredne znanstvenike svjetske klase a koji su sada iza Zapada na ovom polju. Pretvorili smo se u pasivne potrošače moderne zapadne civilizacije. Ali ako upotrijebimo svoj razum i mudrost, imat ćemo priliku da izađemo iz sadašnjeg drugostepenog statusa, i bit ćemo u stanju da utječemo na pravac budućnosti ljudskog roda. U 18. stoljeću, zapadnjaci su objeručke prigrlili čudo nauke i tehnologije. Veliki teoretičari kakav je Kant dizajnirali su svoje metafizičke sisteme kako bi parirali temeljima fizičkih nauka. Međutim, uprkos optimizmu Evropljana 18. stoljeća, ljudi su shvatili da znanost nije kadra rješavati širok spektar problema koji padaju izvan njenog domašaja. Danas, čak i najlojalniji zagovornici moderne kulture – i društveno-ekonomskog i političkog sistema koji je na njoj izrastao – znanost vide kao seriju privremenih pretpostavki koje stalno iščekuju da budu pobijene novijim i kompletnijim teorijama. Niko nema posljednju riječ u carstvu znanosti, jer znanost nije ništa drugo do li ono što znanstvenici opažaju i čine. Nema načina da se pouzdano utvrdi da subjektivni sudovi znanstvenika precizno i tačno odražavaju stvarnost. Danas, objektivnost znanosti je dovedena u pitanje više nego ikada prije. Tačno je da je znanost pokazala nevjerovatnu efikasnost u rješavanju praktičkih zagonetki, i nema drugoga izbora nego da koristimo njene tehnike pokušaja i greške. Ipak, uprkos optimizmu Evropljana 18. stoljeća, mi ne možemo čitav društveni poredak temeljiti na instituciji moderne znanosti koja je nesposobna da odgovori na metafizičke, filozofske i mističke potrebe i želje ljudi. Svakako, naše rezerve vezano za granice znanosti ne impliciraju da se moramo vratiti u srednji vijek. Niti se možemo zadovoljiti ograničenim i nazadnim poimanjima vjere i duhovnosti koja su bila dominantna u to doba. Moderni ljudi trebaju nove interpretacije duhovnosti i natprirodnih fenomena koje će njihovim životima priskrbiti značenje. Zbog centralnog mjesta koje znanost i tehnologija imaju u zapadnoj civilizaciji, neizvjesnost oko njihova značenja je dovela do opšte krize na Zapadu. Ova kriza se mnogo intenzivnije osjeća u društvenim znanostima nego li u fizičkim ili prirodnim znanostima. Moderna civilizacije je mnogo dublje vezana za političke, kulturne i ekonomske ideje nego za prirodne znanosti. U društvenim znanostima subjekat i objekat su isti s obzirom da ljudi izučavaju sami sebe, svoja društva i svoje političke sisteme. Izučavanje se temelji na motivima i pretpostavkama subjekta, odnosno znanstvenika, a ne na objektivnoj stvarnosti. Kriza identiteta znanstvene zajednice prirodno prodire i nalazi puta do kulturne i političke sfere. Poplava informacija u našem dobu zasićuje osjetila cijelog čovječanstva do te mjere da je sposobnost da se procijeni i napravi odabir oslabljena čak i među zapadnjacima koji proizvode te informacije, a da ne govorimo o nama koji igramo perifernu ulogu u informacijskom svijetu. Elektronska informacija je čedo uma moderne civilizacije. Prema tome, moć današnje masovne kulture utemeljene na informaciji vezana je za legitimnost vrijednosti zapadne civilizacije koja informacijsku revoluciju drži svojim najvažnijim postignućem. Za nas izvan Zapada, informacijski svijet nudi mnogostruke izazove. Danas, napredne industrijske zemlje informaciju koriste kao glavno sredstvo zaštite svojih vlastitih ekonomskih i političkih interesa, čak i kad su oni nespojivi sa interesima većine naroda svijeta koji žive izvan sfere moderne civilizacije. Prema tome, ma kako optimistični neki bili kada su u pitanju koristi od informacijske revolucije za cijelo čovječanstvo, ne možemo sumnjati da je politički i kulturno opterećena informacija proizvedena radi zaštite industrijaliziranih zemalja oduzimajući pritom prava siromašnih i podjarmljenih naroda. Kao potrošači takve informacije, ne možemo zanemariti činjenicu da je politička volja koja stoji iza proizvodnje i širenja informacija utemeljena na održavanju zapadne supremacije u svijetu. Nezapadnjaci se uče da zapadnu supremaciju respektiraju kao legitimnu, pa čak i poželjnu. Zapadna civilizacija koristila je i koristi sve svoje resurse kako bi dominirala umovima i životima svih naroda kontrolirajući izvore informacija i sredstava komuniciranja. Ovo ne znači da se mi moramo izolirati od informacijskog svijeta kojim dominira Zapad. Takvo što je nepoželjno i praktički nemoguće s obzirom da je globalni prodor informacije u permanentnoj ekspanziji. Svijest o događanjima u današnjem svijetu je imperativ za razumijevanje našeg mjesta u svijetu i planiranje naše budućnosti u njemu. Izoliranje iz svjetskih informacijskih mreža i sistema nas može samo pretvoriti u pijune drugih jer su oni ti koji kontroliraju protok ovih vitalnih i strateških resursa. Mi moramo postići stepen historijske evolucije i društvene zrelosti na kome ćemo biti kadri precizno suditi o mislima i naporima drugih a kako bi znali odrediti svoje mjesto u svijetu i kako valja urediti svoju kuću. Na taj način moći ćemo izabrati ono što nam je od koristi u novom svijetu i odbaciti sve ostalo. Dakle, moramo se aktivirati na tri fronta. Prvo, moramo razumjeti specifičnosti naše ere i zapadnu civilizaciju tretirati kao krajnju manifestaciju i simbol naše ere. Ovo podrazumijeva razumijevanje vrijednosti i stubova zapadne civilizacije i oslobađanje od podjednako štetnih ekstrema mržnje te civilizacije ili potpunog predavanja i utapanja u nju. Drugo, moramo se uhvatiti u koštac sa svojim osobnim povijesnim identitetom koji je čovječanstvu darivao mnoge vrijedne poklone ali koji se susreće sa mnogim teškoćama i neadekvatnim rješenjima. I treće, dok obraćamo pažnju na probleme koji ugrožavaju naše društvo izvana – hegemonistička narav zapadne politike, ekonomije i kulture – mi, također, ne smijemo iz vida izgubiti svoje interne probleme i trenja. Mnoge naše tradicije su plod ljudskog amgažmana koje, ma kako velike bile u svoje vrijeme, pripadaju jednoj drugoj povijesnoj epohi i mjestu ali su uprkos tome sačuvale oreol svetosti i bezgrješnosti. Danas, dogmatska privrženost arhaičnim idejama predstavlja ozbiljnu prepreku našem društvu, onemogućavajući ga u korištenju ljudskih postignuća i ideja naše ere. Nemojmo zaboraviti da ne samo prirodni svijet već i vjera moraju biti podvrgnute preispitivanju, jer naša interpretacija vjere se također konstantno mijenja. Naša privrženost prošlosti ne bi trebala značiti negaciju svih postignuća moderne, zapadne civilizacije. Mi se nećemo vratiti u prošlost da bismo tamo ostali, već jednostavno da bi razumjeli i povratili svoj identitet koji je oslabljen usponom zapadne kulture. Znanjem i voljom možemo oblikovati budućnost, što zahtijeva saradnju i koordinaciju svih pobožnih i mislećih muslimana svijeta. Mi muslimani imamo veliku historijsku baštinu koju moramo oživjeti u današnjem svijetu. Uprkos neslaganjima između sekti u islamskom svijetu, jedinstvo i koordinacija islamske misli diljem različitih dijelova islamskog svijeta su bili fenomenalni. Kroz stoljeća islamske povijesti, andaluzijski teolozi su predavali u Damasku i Bagdadu, kao što su se perzijski filozofi i matematičari osjećali kod kuće u Africi i Mezopotamiji. Mi muslimani posjedujemo temelje za jako jedinstvo koje može stvoriti snažan kulturni pokret u budućnosti. Prvo, mi posjedujemo zajedničku povijesnu vezu i sistem vrijednosti koje nam je islam, kao izvor velike civilizacije, podario. Iako ta civilizacija nije više dominantna kao šo je nekad bila, ona predstavlja najveći izvor zajedničkog iskustva između svih muslimana. Naša vezanost za vjeru islama, utemeljenu na vjeri u Božije jedinstvo, jeste spona koja povezuje muslimane. Drugo, sve veća svijest svih naroda, posebno u ovom stoljeću, usadila je osjećaj jedinstvenog cilja među muslimanima jer sebe vidimo kao žrtve kolonijalizma u raznim oblicima. Nema nikoga među nama ko nije vidio kako njegov ponos, slobodu i neovisnost narušavaju kolonijalne sile. Svi mi želimo neovisnost i slobodu od okova ove dominacije. Ako ujedinimo naše zajedničke boli, svoje vizije i ubjeđenja, posijat ćemo sjeme boljitka i prosperiteta naših društava. Razmjena i koordinacija naših informacijskih resursa predstavlja obilježje ove kooperacije. Islamska Republika Iran, uprkos mnogim svojim razilaženjima sa globalno dominantnim političkim poretkom, je uvijek gajila i promovirala jake kulturne i znanstvene veze među muslimanima svih zemalja. A danas, mi također vjerujemo, uprkos političkim razmimoilaženjima, da je nužno kreirati uvjete za znanstvenike i mislioce cijelog muslimanskog svijeta da rade skupa. Svi muslimani moraju snažno ujediniti ruke kako bi unaprijedili razvoj svojih društava. Prijevod: Ahmet Alibašić