Mevlana Muhammed Iljas i Džema’ati teblig
(1885,Indija-1944,)
|
|
Ime i prezime:
Mevlana_Muhammed Iljas
|
|
Datum i mjesto rodjenja:
1885, Indija
|
|
Kontakt adresa:
|
Kratka biografija:
Džema’ati teblig (Jama‘at tablighi) je pokret koga je u Mewatu kod Delhija 1926. g. osnovao sufijski učenjak i pripadnik deobandske škole, Mevlana Muhammed Iljas (1885-1944) i jedan je od najvažnijih masovnih pokreta savremenog muslimanskog svijeta. Godišnja međunarodna konferencija pokreta 1993. g. je u sjedištu Raiwind kod Lahorea okupila više od milion ljudi iz 94 zemlje. Po tome je to drugi najveći skup muslimana u svijetu. Pokretova godišnja konferencija u S. Americi okuplja više od deset hiljada učesnika što je vjerovatno najveći skup muslimana na Zapadu.
Jama‘at tablighi je pokret za buđenje i reafirmaciju muslimanskog vjerskog i kulturnog identiteta i nastao je u jeku šireg talasa islamskog buđenja u sjevernoj Indiji početkom 20. stoljeća. Korijene ovoga pokreta njegovi sljedbenici prepoznaju u sufijskom učenju i praksi Sirhindija, Velijjullaha i osnivača Pokreta mudžahidina Sejjida Ahmeda Šahida (1786-1831). Pojava Pokreta je bila direktan odgovor na uspon hinduističkih prozelitskih pokreta koji su pokrenuli kampanju za rekonvertiranje hindusa koji su prešli na islam. Poseban cilj tih pokreta bili su tzv. “granični” muslimani koji su primili islam a zadržali običaje svojih hindu predaka. Mevlana Iljas je vjerovao da samo masovni pokret može pomoći u osujećivanju namjera ovih hindu prozelita. Pokret je nastao 1926. u Mewatu na sjvereu Indije među plemenima poznatim kao Moe. Oni su tada bili samo nominalni muslimani sa obiljem hinduističkih božanstava u kućama i hindu običaja u društvenom životu. Prema nepristrasnim svjedočenjima, većina ih nije ispravno mogla ni šehadet izgovoriti.
Mevlana Iljas, alim iz kruga deobandske uleme, saznavši za takvo stanje poduzeo je napore na otvaranju džamija i medresa za educiranje muslimana. Ubrzo je međutim shvatio da one proizvode “vjerske funkcionere” a ne misionare. Zato odlučuje napusititi svoju profesorsku službu u Madrasah Mazharil ‘Ulum u Saharanpuru i prelazi u Basti Nizamuddin u starom dijelu Delhija gdje formalno osniva pokret 1926. Nakon podjele Indije sjedište pokreta je premješteno u mali željeznički grad Raiwind kod Lahorea.
Fizički slab i intelektualno prosječan, Mevlana Iljas nije posjedovao nijednu od osobina koje se pripisuju istaknutim liderima islama u 20. st. Te njegove nedostatke nadomještao je njegov vjerski žar, odanost i odlučnost. Njegova poruka muslimanima bila je jednostavna i direktna: “O muslimani, budite dobri muslimani!”.
Metod koga je prihvatio je bio također vrlo jednostavan. Organizovao je skupine od najmanje deset osoba i slao ih u različita sela. Ove tebligi skupine, poznate kao džema‘ati, odlaze u sela i pozivaju muslimane da se okupe u džamiji ili nekom drugom mjestu gdje bi im predstavili svoju poruku. A poruka se sastoji od sljedećih elemenata. Prvo, svi trebaju naučiti šehadet na arapskom i njegovo značenje. Drugo, svi trebaju naučiti ispravno klanjati i shvatiti smisao namaza. Treće, svi trebaju upoznati osnovna vjerovanja i praksu islama, činiti zikr, a poželjno je da nauče pravilno učiti Kur’an. Četvrto, muslimani moraju biti blagi i poštivati druge muslimane. Peto, sve treba raditi iskreno u ime Boga. Šesto, treba se pridružiti jednoj od tebligi skupina koja je spremna odvojiti vrijeme i putovati radi pozivanja drugih islamu. Očekuje se da član pokreta godišnje provede 40 dana u misiji i najmanje četiri mjeseca u svom životu. Od članova se još očekuje da ne trače vrijeme i da se klone harama. Jedna od posebnosti Pokreta je i tvrdoglava apolitičnost tako da Pokret ne zauzima stavove po političkim pitanjima mada njegovi članovi predstavljau izbornu bazu za ulemanske i islamske stranke u Pakistanu, Maleziji i Indoneziji. Apolitičnost im je omogućila da uglavnom slobodno djeluju i u društvima u kojima se na islamske pokrete gleda sa podozrenjem. To im je također omogućilo i pristup pakistanskim vojnim snagama u kojima imaju značajan uticaj još od vremena vladavine generala Zijaulhakka.
Ovaj pokret je zabilježio spektakularan uspjeh u relativno kratkom roku. U Mewatu je izgrađeno stotine džamija i desetine medresa za djecu i odrasle. Narod je počeo prakticirati obavezne islamske dužnosti a najuočljivije su se promjene desile vezano za obrede rođenja, sklapanja braka i ispraćaj mrtvih. Kada je 1944. g. Mevlana Iljas umro njegova se metoda smatrala vrlo uspješnom i Pokret je svoje aktivnosti počeo širiti na čitavu Indiju, a potom i na druge zemlje i kontinente tako da je to danas istinski globalni islamski pokret s izuzetkom arapskog svijeta gdje ga slijede uglavnom doseljeni radnici.
Pokret svoj uspjeh ima zahvaliti predanom misionarskom radu svojih članova i sljedbenika, svojoj jednostavnoj, nekontroverznoj i nesektaškoj poruci, te direktnom i ličnom pozivu i kontaktima sa muslimanima. Pokret je do danas ostao neformalna organizacija bez pisanog statuta, standardiziranih organizacijskih pravila i procedura, hijerarhije vođstva, mreže ogranaka ili evidencije članstva.
U pitanjima vjerovanja i vjerske prakse Pokret slijedi deobandsku tradiciju i naglašava taklid nad idžtihadom. On odbacuje popularne izraze religioznosti kao što su poštovanje evlija, posjećivanje mezarja i prakticiranje sinkretičkih obreda povezanih sa popularnim sufizmom. Sljedbenici Pokreta su striktni u slijeđenju ortodoksnih obreda i prakse, te u poštivanju propisa šeriata.
Pokret je već tri decenije aktivan među muslimanima na Zapadu gdje djeluje na očuvanju muslimanskog identiteta. Izvjesnog uspjeha imao je i u prevođenju u islam afro-amerikanaca i karibskih useljenika u SAD. Većina sljedbenika Pokreta u južnoj Aziji dolazi iz nižeg srednjeg sloja uz gotovo potpuni neuspjeh da privuče studente. U Maleziji i Indoneziji, međutim, većinu sljedbenika Pokreta danas čini urbana, dobro obrazovana mladež.
|
Bibliografija:
|
|
