Šah Velijjullah Dehlevi
(1702,Indija-1762,Indija)
|
|
Ime i prezime:
Sah_Velijjullah Dehlevi
|
|
Datum i mjesto rodjenja:
1702, Indija
|
|
Kontakt adresa:
|
Kratka biografija:
Veliki autoritet u hadisu i tesavvufu, zagovornik idžtihada, Šah Velijjullah Dehlevi (1703-1762) najugledniji je muslimanski intelektualac 18. st. u Indiji i preteča svih kasnijih antikolonijalista i reformatora. Bio je plodan pisac o mnogim temama na arapskom i perzijskom. Rođen je u jednoj od dvije vjerski najutjecajnije muslimanske porodice u Indiji u kojoj je stekao svoja prva znanja o islamu. Na hadždž odlazi 1731. g. gdje ostaje oko 14 mjeseci. To je bio važan formativni period u njegovom intelektualnom sazrijevanju. Temeljito izučavajući Hadis po povratku piše svoje najpoznatije djelo Hudždžetullahi ‘l-baliga te dva komentara na Malikov Muvetta’ na arapskom i perzijskom.
Porodica Dehlevi je (uz porodicu Farangi Mahalli) dala snažan podstrek afirmaciji urdu jezika kao jezika muslimana Potkontinenta prevodeći Kur’an na urdu. Šah Velijjullah je smatrao da bi muslimani bili sposobniji živjeti u skladu sa propisima svoje vjere i početi rješavati svoje socioreligijske probleme ako bi im se pružila mogućnost direktnog razumijevanja Kur’ana bez posredovanja komentara. Zato je on 1738. preveo Kur’an na perzijski, jezik učenosti u tadašnjoj Indiji i otvorio put svojoj dvojici sinova da ga prevedu na urdu. Ova porodica je bila među prvima koji su počeli koristiti litografsku štampu za objavljivanje islamskih tekstova od 1820-ih. Nakon smrti 1762. g. njegovo su učenje nastavili prenositi i elaborirati njegovi sinovi Šah ‘Abdulaziz (u. 1824) i Šah Rafiuddin (u. 1818), te unuk Šah Isma‘il Šahid (u. 1831).
Ličnost Šah Velijjullaha je centralna za razumijevanje povijesti ali i sadašnjosti islamske misli na Potkontinentu. Različiti aspekti njegova djela i misli bili su inspiracija za nastanak nekoliko reformističkih pokreta i škola na Potkontinentu. Njegov aktivizam inspirisao je njegovog unuka Isma‘ila Shahida (u. 1831) i Sejjida Ahmeda Barelvija da povedu džihad protiv sika i pokret za pročišćenje islama od sinkretičkih elemenata. Racionalistička nit u Šah Velijjullahovom mišljenju otjelovila se u modernističkoj misli i praksi Sir Sejjid Ahmeda Hana (u. 1898) i njegovog kruga kolega u Aligarhu, Muhammeda Iqbala i Fazlur Rahmana (u. 1988). Šah Velijjullahovo, pak, naglašavanje značaja Hadisa bilo je polazna tačka za osnivanje pokreta Ehlu’l-hadis, koji je naglašavao primat Kur’ana i Hadisa kao izvora islama i odbacivao autoritet osnivača četiri sunnijske pravne škole kao tumača šeriata čime je izazvao neprijateljstvo konzervativnog vjerskog establishmenta. Mnogo utjecajniji među ulemom od dvije prethodno spomenute skupine su krugovi oko Daru ‘l-‘uluma u Deobandu i Daru ‘l-‘uluma Nedvetu ‘l-‘ulema u Lucknowu, koji također visoko cijene djelo Dehlevija i u njemu nalaze inspiraciju za svoje djelovanje.
A. Alibašić
|
Bibliografija:
|
|
