Sir James Norman Dalrymple Anderson
(1908,-1994,)
|
|
Ime i prezime:
Sir_James_Norman_Dalrymple Anderson
|
|
Datum i mjesto rodjenja:
1908,
|
|
Kontakt adresa:
|
Kratka biografija:
Sir James Norman Dalrymple Anderson (86), misionar, oficir obavjestajne sluzbe, pravnik, autor i uvazeni profesor komparativnog prava je umro 2. decembra 1994. Sir Norman se pridruzio Generalnoj egipatskoj misiji u Kairu ranih 1930-ih. Tamo je propagirao krscanstvo i pokusavao nauciti arapski. Kad je buknuo rat 1939. pridruzio se armiji kao kapetan u obavjestajnoj sluzbi. Rat je zavrsio s cinom pukovnika i kao politicki sekretar za arapska pitanja.
U Egipat se vratio 1946. kada se kao direktor Kembridzove biblioteke za biblijske studije pridruzio 'Tyndale kuci'. Otuda je presao na School of Oriental and African Strudies (SOAS - Skolu za orijentalne i africke studije) Londonskog univerziteta gdje je imenovan za predavaca islamskog prava. U karijeri je na istoj skoli bio sef odsjeka za pravo, profesor orijentalnih prava, i direktor Instituta za napredne pravne studije (Institute of Advanced Legal Studies).
Sir Norman je cijelo vrijeme ostao aktivan u svom crkvenom pozivu. Devet godina je predsjedavao Domom laika (the House of Laity) Generalnog sinoda Engleske crkve. Bio je predsjednik drustva The Bible Churchmen's Missionary Society, kao i drustva the Church Pastoral Aid Society. Djelovao je kao glasnogovornik evangelijskog krila Engleske crkve. Uz svoje proklamovane misionarske aktivnosti, Sir Anderson je radio sa raznim africkim i arapskim vladama savjetujuci ih kako da 'reformisu' islamsko pravo, posebno porodicno pravo da bi ga harmonizirali sa 'modernim' idejama. Njegovi se tragovi mogu najbolje prepoznati u zakonima Sjeverne Nigerije i Tunisa.
Tek polovinom sedamdesetih poceo je da ima problema sa obrazovanijim studentima iz muslimanskog svijeta koji su dovodili u pitanje njegovo poznavanje arapskog jezika, i islama samog. Me|utim, sumnjicavi studenti su imali da plate visoku cijenu za svoju slobodu na raspravu - bivajuci sprijeceni da postignu akademska zvanja. Jedan takav 'propali' student, inace svrsenik Islamskog univerziteta u Medini, je morao napustiti studije na SOAS, i otici u Sjedinjene Drzave i zvanje doktora postici na Harvardu. Ovaj je student, ipak, bio mnogo sretniji nego vecina njegovih kolega. Studenti-muslimani koji su studirali islamsko pravo kod Profesora Andersona su se osjecali uvrije|enima kada bi ih pozvao na caj u toku Ramazana ili ih pokusavao nagovoriti da piju alkohool na zabavama.
Godine 1970. je bio izabran za clana Britanske akademije; postavljen za kraljicinog savjetnika 1974, i proglasen za viteza 1975.
|
Bibliografija:
Njegova objavljena djela ukljucuju:
Islamic Law in Africa (1954)
Islamic Law in Modern World (1959)
Law Reform in the Muslim World (1976)
Christianity: The Witness of History (1969)
Islam in the Modern World: A Christian Perspective (1990).
Izvor:
Impact International 25, no. 1 (January 1995), pp. 49-50.
Preveo:
AhmetAlibasic,
decembar 1998/sa'ban 1419.
|
|
