Muhamed Seid Serdarevic
(1882,Zenica-1918,)
|
|
Ime i prezime:
Muhamed_Seid Serdarevic
|
|
Datum i mjesto rodjenja:
1882, Zenica
|
|
Kontakt adresa:
|
Kratka biografija:
Serdarevic je rodjen 8. XII 1882. godine u Zenici. Osnovno obrazovanje kao i pocetno srednje vjersko obrazovanje stekao je u svome rodnom mjestu. Pred svojim ocem Abdul-Hamid-ef., muderrisom Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, pored ostalog, stekao je solidne osnove i iz arapskog i turskog jezika. I zato, kada je 1899. godine dosao u Sarajevo u Hanikah, mogao je odmah nastaviti nauke ne od pocetka srednjeg tecaja, nego se odmah ukljucio u “najvisi ders” kako je sam pisao jednom svom prijatelju. Prvo je slusao predavanja Mehmed-ef.Muftica, muderrisa Kursumlije medrese, a kasnije i h. Ahmed-ef. Hadzijamakovica, muderrisa Hanikaha, koji se upravo u to vrijeme vratio sa nauka iz Istanbula. U isto vrijeme je Muhamed Seid-ef. pohadjao i Daru-l-muallimin i zavrsio ga 1904. godine s odlicnim uspjehom. Dok je boravio u Hanikahu, predavao je ostalim ucenicima serijatsko-pravno djelo Meletku od Ibrahima Halebije.
Posto je Serdarevic 1904. godine zavrsio Daru-l-muallimin, vraca se u Zenicu, gdje je odmah postavljen za I (prvog) muallima na tamosnjoj mektebi-ibtidaiji. Tu ostaje do 1910. godine, kada dolazi u Sarajevo za urednika mjesecnika Muallim, organa Muslimanskog muallimskog i imamskog drustva za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu ostaje do 1913. godine, dokle je izlazio Muallim, a onda se opet vraca u Zenicu, gdje bude imenovan za imama Centralne kaznionice. Kako mu je vec bio umro otac, preuzima i duznost muderrisa Sultan-ahmedove medrese. Na te dvije duznosti ostaje do 26. maja 1918. godine, koga dana ga zatece smrt u 36. godini zivota. U medjuvremenu bio je imenovan od strane Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a na prijedlog Ulema-medzlisa u Sarajevu za muftiju u Travniku. Medjutim, Muhamed Seid-ef. je odbio to imenovanje, obrazlazuci to svojim narusenim zdravljem i isticuci zelju da i dalje ostane imam Kaznionice i muderris medrese, vjerujuci da ce na tim mjestima moci vise koristiti svojoj zajednici.
Iako je umro relativno mlad (u 36. godini), Serdarevic je ostavio dubokog trag u zivotu Muslimana Bosne i Hercegovine. Njegov knjizevni, kulturni, prosvjetni, pedagoski, drustveni i uopce javni rad bio je poznat i uvazavan od svih dobromnamjernih ljudi i dobrozelitelja muslimanskog napretka u ovim krajevima.
Muhamed Seid-ef. javio se 1904. godine prvim svojim clankom (u Beharu) “Kibur i tevadu” (Oholost i poniznost). Od tada pa do smrti on je objavio preko stotinu clanaka, rasprava i posebno stampanih radova. Pisao je radove iz svih podrucja islamskog zivota. Kako je bio neobicno marljiv, svjestan i za svoje vrijeme veoma napredan, to su i njegovi knjizevni radovi bili i temeljito obradjeni i tretirali redovno aktuelne i zanimljive teme. Ako je pisao radove iz podrucja islamske historije i zivota velikih i zasluznih ljudi, nastojao je istaknuti ono, sto je moglo posluziti kao primjer za koristan i skladan zivot danasnjih muslimana. U radovima iz podrucja islamske nauke Serdarevic je pisao lahkim i obicnom svijetu razumljivim jezikom, jer je htio da se njegovim djelima koriste najsiri muslimanksi slojevi. U svojim predavanjima i vazovima obradjivao je teme koje su blie tog moment najaktuelnije (alkohol, prostitucija, skrtost, pohlepa, pismenost, nauka i prosvjeta i dr.). Svojim nacinom zivota i rada bio je primjer kako musliman treba zivjeti i raditi i uskladjivati svoj zivot s vjerskim propisima i moralom (ahlakom). Serdarevic je prvi kod nas poceo pisati historiju Islama na bosanskom jeziku. U sestom i sedmom godistu Behara (1905-1907) objavio je svoju Kratku povijest Islama u kojoj je obradio povijest Islama od Adema a.s., do Muhameda a.s. Historija je radjena na temelju brojnih djela na arapskom i turskom jeziku. Rad je bio predvidjen na dva dijela, medjutim, stampan je samo prvi dio. Od ovoga postoji i separat, koji iznosi 176 strana. Iz ovog podrucja je i njegova Uputa u povijest Islama, stampana arebicom. Takodjer je napisao i temeljne i vrijedne radove o trojici islamskih velikana: “Ebu-l-Ala el-Mearri” (Behar, V/1904./5.), ‘[ejh Muhamed Abduhu “ (Behar,VI/1905/6) i “[ejh Muslihudin Sadiji” (Behar, VI/1905/6). Ovi radovi pokazuju koliko je njihov autor obrazovan i upucen u sve grane islamske nauke i zivota. Velike zasluge Serdarevica su i na unapredjenju i reformi muslimanskog skolstva u Bosni i Hercegovini. Radeci kao muallim, a kasnije i muderris, uvidio je potrebu reforme dotadasnjeg nacina predavanja u mektebima i medresama. Posebno je uvidio potrebu pisanja i stampanja udzbenika na bosanskom jeziku, a koji su dotle bili svi na arapskom ili turskom. Zato je sam napisao i stampao Talimi-tedzvid i Usuli-dinijju za mektebe i Fikhul-ibadat za medrese. Usuli-dinijja se kasnije prihvatila kao prirucnik i u medresama sto je bio slucaj i sa njegovom Uputom u povijest Islama. Kad je dosao za imama u Glavnu kaznionicu u Zenici, napisao je poseban prirucnik za potrebe kaznjenika “Nauka islama”, koji je bio dobro dosao i mnogim drugim, a ne samo onim kojima je bio namijenjen. Narocitu aktivnost na reformi osnovne vjerske nastave (mekteba) Serdarevic je razvio kao urednik lista Muallim kao i kroz stalesko drustvo Muslimansko muallimsko imamsko drustvo za Bosnu i Hercegovinu. Glavne svoje misli u tom pogledu iznio je u referatu “Preustrojstvo mektebi-ibtidaija“, koji je podnio na glavnoj skupstini udruzenja odrzanoj 11.IX 1909. u Sarajevu. Taj je referat kasnije i stampan na teret udruzenja, a na jednodusni prijedlog svih skupstinara. Da bi reforma mekteba i mektepske nastave bila bolja i savremenija, Muhamed-ef. u drustvu jos nekih muallima trazi od Ulema-medzlisa da se provede i reforma Daru-l-muallimina i da se u njemu uvede predmet Metodika islamske vjerske nastave. Medjutim, u tome nisu naisli na potrebno razumijevanje nadleznih i ta akcija ostaje bez zeljenog uspjeha. Serdarevic je bio jedan od najvjernijih pristalica i pomagaca rahmetli hadzi Mehmeda Dzemaluddina Causevica u nastojanju da se arebica odomaci i ucvrsti medju muslimanima Bosne i Hercegovine. Zato on mnoga svoja djela stampa i arebicom kao i list Muallim, koji on uredjuje i dobrim dijelom i ispunjava svojim brojnim, potpisanim i nepotpisanim clancima i raspravama. On je je bio jedan od glavnih suradnika i lista Tarik, koji je dvije godine izdavao rahm. Causevic i stampao ga, takodjer, arebicom. Vec je receno da je Muhamed Seid-ef. bio angazovan i u staleskom udruzenju Muslimanskom muallimskom i imamskom drustvu za Bosnu i Hercegovinu. Bio je jedan od njegovih osnivaca, a dvije drustvene godine bio je i predsjednik njegova Glavnog odbora. I kad je doslo do osnivanja Udruzenja bosanskohercegovacke ilmijje 1913. godine Serdarevic je opet bio jedan od osnivaca ovog Udruzenja, pa je izabran za prvog tajnika Udruzenja, i natom polozaju ostao sve do smrti 1918. godine. Bio je istaknut kao vaiz i predavac. Predavanja su mu bila zapazena, jer je u njima odradjivao i tretirao najaktuelnije teme muslimanske problematike kod nas. Takva tri predavanja stampana su i kao posebne brosure u izdanjima Prve muslimanske nakladne knjizare Muhameda Kalajdzica u Mostaru (Dvije opasne socijalne bolesti, alkolohizam i prostitucija, Istinitost Bozijeg bivstva i Muhamedova poslanstva i Jedan hadisi-serif). Interesantno je da je brosura Istinitost Bozjeg bivstva i Muhamedova poslanstva bila uzrok da je Milivoj Malic, orijentalist sa Suska, presao na islam i dobio ime Abdurahman Mirza (umro 1935.).
Povodom njegove smrti, 26. maja 1918. godine, rahmetli Sakib-ef. Korkut napisao je clanak (Biser, god. III. Br. 13-14), komemorirajuci smrt Serdarevica i hadzi hafiza Muhameda Tevfik-ef. Azapagica, koji je, takodjer, umro istih dana u Tuzli, u kojem kaze da je Azapagic bio veci alim od Serdarevica, ali je veca steta za muslimane Bosne i Hercegovine smrt Serdarevica nego Azapagica, jer je Azapagic sa sobom ponio u grob svoje ogromno znanje, dok je iza Serdarevica ostalo toliko asara (djela), da ce se njima Muslimani Bosne i Hercegovine trajno koristiti i na taj nacin sjecati njihovih autora.
--------------------------------------------
(Prvi put objavljeno u: Zemzem, VII/1974, br, 4-6, str. 22-23.)
|
Bibliografija:
|
|
