Mehmed Handžić
(1906,Sarajevo-1944,Sarajevo)
|
|
Ime i prezime:
Mehmed Handzic
|
|
Datum i mjesto rodjenja:
1906, Sarajevo
|
|
Kontakt adresa:
|
Kratka biografija:
Rahmetli Mehmed Handzic je rodjen u Sarajevu 16.XII.1906.godine. Po zavrsetku mekteba i ruzdije, upisao se u novoosnovanu Serijatsku gimnaziju, gdje je i maturirao 1926. U jesen te godine otisao je u Kairo i upisao se na Dzamiul-Azher. Diplomirao je 1931. Po povratku u Sarajevo 1931.godine odsluzio je vojnu obavezu u sarajevskoj Vojnoj bolnici. Uskoro iza toga postavljen je i za nastavnika i prefekta Gazi Husrevbegove medrese (aprila 1932.). Tu je ostao do pocatka 1937. Kada je premjesten u Gazi Hsrevbegovu biblioteku za 1. bibliotekara i upravitelja. Pokraj 1939.godine dosao je za ugovornog nastavnika na Visu islamsku serijatsko-teolosku skolu. I na jednoj i drugoj duznosti je ostao do maja 1944.godine. Na visoj islamskoj serijatsko-teoloskoj skoli Hadzi Mehmed ef. je predavao tumacenje Kur'ana (tefsir) i osnove i filozofiju serijatskog prava (Usuli fikh).
Osim nastavnickog rada i odrzavanja vazova, Handzic je gajio jos jedan vid sirenja islamske nauke i obrazovanosti. On je drzao i tzv. privatne dersove, tj. u odredjenom krugu prijatelja i ponanika prevodio je pojedina djela iz islamske knjizevnosti i u isto vrijeme ih tumacio. Hadzi Mehmed je na ovim privatnim dersovima preveo i protumacio slijedeca djela: Maqamat al-Hariri, Qasida al-Burda, Miradzijju Sabita Uzicanina, Tarikati Muhammedijju. Poceo je bio prevoditi i Tefsir Kadi Bejdavije, ali ge je smrt u tome prekinula.
Skoro da nema vjerske discipline koju Mehmed efendija nije do u tancine poznavao. Medjutim, islamsku tradiciju-hadis je posebno volio i narocito proucavao. Mnogo je proucavao i historiju islama i islamskih naroda. Posebnu paznju je Handzic posvetio proucavanju historije knjizevnog rada nasih Muslimana na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom. Sam je pisao na arapskom i prevodio djela sa orijentalnih jezika na bosanski.
I u drustvenom pogledu je rahmetli Hadzi Mehmed ef. bio vrlo aktivan. Nekoliko godina je bio u upravnom odboru Muslimanskog dobrotvornog drustva Merhamet. Od osnutka El-Hidaje, organizacije ilmijje, biran je u izvrsni odbor. Od 1939/40. godine se nalazio na celu ovog drustva.
Hadzi Mehmed ef. Handzic je umro 19.jula 1944.godine u 38-oj godini kratkog, ali vrlo plodnog zivota.
|
Bibliografija:
1. Knjige:
Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo.
Ilmulkelam. Sarajevo.
Gramatika arapskog jezika. Sarajevo: Vakufska direkcija, 1936, 2 toma. (koautor, priperdio vjezbe i citanku)
Muhammed alejhisselam. Sarajevo, 1937, 1972.; Amman: Taiba International, 1995.
Vazovi. Sarajevo: EL-Hidaje.
Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovackih Muslimana.
Al Jewhar al asna fi tarajim 'ulama' wa shu'ra' al-Bosna (Niz dragulja o biografijama bosanske uleme i pjesnika). Kairo: 1349/1930.
2. Clanci:
"Osnivac Kaira i El-Azhara", Novi behar, 1927-28.
"Hadis i njegova vaznost", Narodna uzdanica, 1934.
"Es-Sunne", Hikmet.
"Jedan hadisi serif", El-Hidaje.
"Jedan prilog povijesti prvih dana sirenja islama u Bosni i Hercegovini".
"Glavni uzrok prijelaza Bogumila na Isalm".
"Hayat al-anbiya'" (arapski).
"Al-kalim al-tayyib" (arapski).
"Rad bosanskohercegovackih Muslimana na knjizevnom polju", Glasnik, 1933.
"Ibrahim Zikri" (nas pjesnik iz Uzica) .
"Nihadi " (nas pjasnik i muderis iz doba Mehmed pase Sokolovica).
"Vahdeti" (Nas pjesnik iz Dobruna).
"Kadi Ahmed Celebi" (pjesnik iz Tuzle).
"Subhai-sibjan" (arapsko-turski rjecnik u stihu; rasprava o porijeklu njegova autora).
"Bejazici" (Bejazi-zadeler).
"Dva vazna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmalijnskog gospodstva".
"Ibrahim ef. Pecevija" (Alajbegovic).
"Ilhamija Zepcak, muslimanski pjesnik iz Bosne".
"Dzumhur Osman i njegov arapsko-turski rjecnik Dzenahus-sibjan".
"Husejn Lemekanii".
3. Prevodi:
Rewda al-jannat fi usul al itiqadat, Hasan Kafija Pruscak.
Nizam al 'ulema' 'ila hatam al-enbija', Hasan Kafija Pruscak.
Muhadara al-awa'il wa musamera al-awahir, Ali-dede Mostarac (dijelovi prevedeni).
Miradzijja, Sabit Uzicanin.
Rasprava o smrti i strahu od nje, Ibnu Sina.
|
|
